Obmana i neupućenost na mahanu robe

A odnosi se na svaki poslovni ugovor u kojem ima nekih nepoznanica, što može biti razlog za svađu i neslaganje između dvije strane, ili nanošenje nepravde jednoj od ugovornih strana.

Primjeri prodaje u kojima postoji vid obmane i neupućenosti u nedostatke predmeta ugovora

1. Prodaja plodova prije sazrijevanja dok još nisu spremni za ubiranje, zbog mogućnosti njihove kvarnosti ili propadanja prije nego li uzriju.
2. Plaćanje određenog iznosa za robu u zatvorenoj ambalaži, ne poznavajući šta je u njoj: možda je neka dragocjena stvar, a možda i bezvrijedna. Isti slučaj je i sa prodajom onoga što ne posjeduje ili što se ne može isporučiti kupcu.

U kojim prilikama neupućenost u osobine robe utiče na kupoprodajni ugovor?

Ako neupućenost u osobine (mahane) robe nije predmetom i svrhom samog kupoprodajnog ugovora, već je njegova prateća stvar, te je zanemariva i neznatna, u tom slučaju neće uticati na ispravnost ugovora i svrstavati ga u haram – nedopuštene vrste poslovanja.

Dopušteno je, naprimjer, kupiti kuću iako kupac ne poznaje materijal od kojeg je napravljena, jer je ova neupućenost/nepoznanica neznatna, a uz to je samo prateća stvar, a ne predmet i svrha samog kupoprodajnog ugovora.

 Nepravda i bespravna zarada/uzurpacija tuđe imovine ili prava

 Prisvajanje tuđega, makar i u maloj količini, predstavlja prestup i težak grijeh .

Nepravda je najogavniji čin kojeg je islam zabranio, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Nepravda je tmina/mora Sudnjega dana.” (El-Buhari, 2315 i Muslim, 2579).

Prisvajanje tuđeg, otimanje ili uzurpacija je jedan od velikih grijeha, makar to bila i mala vrijednost, za koju Uzvišeni prijeti žestokom kaznom na ahiretu. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko nepravedno prisvoji i koliko pedalj tuđe zemlje, na Sudnjem danu će biti natovaren za toliku mjeru sa svih sedam zemalja.” (El-Buhari, 2321 i Muslim, 1610).

Primjeri nepravde i bespravnog prisvajanja tuđega u poslovno-materijalnim odnosima:

1. Prisila: Nije dopuštena prisila u bilo kojem obliku poslovanja, jer poslovni ugovori nisu valjani osim uz pristanak i zadovoljstvo obje ugovorne strane. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Kupoprodaja je ispravna samo uz dobrovoljni pristanak.” (Ibn Madže, 2185).
2. Prevara i obmana s ciljem bespravnog sticanja koristi i imovine, što je strogo zabranjeno kako nas obavještava Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao: “Ko nas vara, nije od nas.” (Muslim, 101).Povod iskaza navedenog hadisa je događaj u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, naišao pored čovjeka koji je prodavao hranu (žito) na pijaci, uskupljenu na kamari, pa je Poslanik gurnuo ruku u nju i osjetio vlažnost, te je upitao: “Vlasniče hrane, šta je ovo?!”, a ovaj odgovori: “Nebo (kiša) ga raskvasilo.” Na ove njegove riječi, Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, reče: “Zašto ga nisi stavio na vrh kako bi ljudi to mogli vidjeti?!”, - dodajući: “Ko nas vara, nije od nas.” (Et-Tirmizi, 1315).

    Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, prokleo je davaoca i primaoca mita.

   
3. Pravna dovijanja s ciljem bespravnog uzimanja tuđe imovine, tako što će svojom oštroumnošću i domišljatošću, pravnim putem, iako sudska presuda nepravdu ne može opravdati i ozakoniti, prisvojiti tuđe, koje mu ne pripada. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ja sam čovjek, a vi se tužite pred menom. Možda neko bolje iznese svoj dokaz od drugoga, pa na osnovu toga presudim u njegovu korist. A kome presudom dodijelim pravo njegovog brata, (koje mu ne pripada), neka ga ne uzima, jer sam mu time dodijelio dio džehennemske vatre.” (El-Buhari, 6748 i Muslim, 1713).
4. Mito, davanje novca ili činjenje usluge kako bi putem toga ostvario pravo koje ne zaslužuje, iz reda je najvećih grijeha i najopakije nepravde. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, prokleo je davaoca i primaoca mita. (Et-Tirmizi, 1337).

Mito se nije raširilo u nekoj zajednica, a da to nije uništilo njenu državu i sistem, te usporilo napredak i razvoj.

Šta će uraditi osoba koja je prije prihvatanja islama bespravno uzela tuđeg imetka?

Ko prihvati islam, a kod njega se nalazi bespravno stečeni (haram) novac/imetak od krađe, prevare, obmane, … dužan ga je vratiti vlasniku ako ga poznaje i ima mogućnosti za to, pod uvjetom da sebi time ne naškodi.

Tako će postupiti iako je taj imetak prisvojio prije prihvatanja islama, no i dalje je u njegovom posjedu i stečen je bespravno, a Allah Uzvišeni kaže: Allah vam zapovijeda da emanete (povjerene stvari) vratite (ispoštujete) onima kojima i pripadaju. (En-Nisa’, 58.).

Međutim, ako nakon puno pokušaja ne utvrdi ili ne pronađe vlasnika, onda će taj imetak podijeliti u korisne i dobre svrhe.

 Kockanje i igre na sreću

Kockanje vremenom prelazi u ovisnost .

Šta je kockanje ili igra na sreću?

Kockanje se odnosi na igrače, učesnike u igri, takmičare ili ulagače koji izdvajaju određenu sumu novca, pod uvjetom da onaj koji pobijedi uzima ulog izgubljenoga. Tako svaki učesnik u kocki ili gubi svoj ulog u korist pobjednika ili dobija ono što je uložio njegov protivnik.

Šerijatski tretman kockanja i igara na sreću

Islam je najstrožije zabranio kockanje i igre na sreću što se jasno vidi iz sljedećih ajeta i hadisa:

1. Allah je štetu i pogubnost kockanja i igara na sreću učinio velikom i daleko pogubnijom od prividne koristi koju čovjek priušti pobjedom na kockanju. Uzvišeni je objavio: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.” (El-Bekara, 219.).
2. Svemogući je opisao kockanje kao ridžs – odvratnost i poganluk zbog štete koju uzrokuje u društvu i životu pojedinca, naredivši da ga se klonimo, jer donosi mržnju, neprijateljstvo i odvraća od namaza i veličanja Allaha Uzvišenog. U Kur’anu se navodi: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (El-Ma’ida, 89.-90.).

Štetne posljedice kockanja i igara na sreću

Mnogobrojne su štetne posljedice kockanja i igara na sreću, ukazat ćemo na neke od njih:

1. Uzrokuje neprijateljstvo i mržnju među ljudima, jer su učesnici – igrači u kockanju najčešće prijatelji i poznanici, pa kada god neki od njih pobijedi i uzme novac od drugoga, neminovno je da se pojavi mržnja, zavist i neprijateljstvo. Zatim, gubitnici pokušavaju da mu spletkama i na razne druge načine naude, jer im je on uzrokovao štetu i donio gubitak, baš kako nas Uzvišeni i obavještava: Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju. Pored toga, kockanje odvodi od vjere i čini da čovjek zaboravi na Boga: ... i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati.
2. Kockanje odnosi novac, uništava imovinu i baca kockara u gubitak i nesreću.
3. Konstantno učešće u kockanju i igrama na sreću ima za posljedicu ovisnost o kocki. Ako se desi da čovjek zaradi na ovaj zabranjeni način, poželi da dodatno uveća svoju imovinu. U slučaju da izgubi, kockar poželi da povrati ono što je izgubio te se desi da ostane bez ičega. U oba slučaja, kockanje sprječava ljude da se bave korisnim poslovima i da pošteno zarađuju, što u konačnici narušava stabilnost cijele zajednice.