Lov po pravilima Šerijata

Lov divljih životinja i ptica, koje ne možemo privesti i klati na uobičajen šerijatski način, dopušten je ako nisu iz roda mesoždera i grabljivica, npr. zečevi, gazele, divlje patke itd.

Da bi ulovljena životinja šerijatski bila dopuštena za jelo, potrebno je ispuniti neke uvjete:

  1. Da je lovac musliman ili sljedbenik Knjige, ne bezbožnik ili idolopoklonik, da nije dijete koje ne raspoznaje svoje postupke ili bezumnik, te da je prilikom hvatanja plijena svjestan namjere o šerijatskom načinu lova.
  2. Da životinja ili ptica koja se lovi bude od onih koje se ne mogu jednostavno uhvatiti i privesti klanju, jer u slučaju da je to moguće, kao što su krave, ovce ili kokoške, ubijanje istih putem lova neće ih učiniti halalom – dozvoljenim za jelo.
  3. Da predmet kojim se lovi bude ubojit kao što je strijela, metak, sačma i slično, jer lov tupim predmetom kao što je kamen neće ulov učiniti halalom osim da lovac zatekne ulovljenu životinju živu pa je na šerijatski načim usmrti, odnosno zakolje.
  4. Da prilikom pucanja ili puštanja strijele iz luka spomene Allahovo ime, tj. izgovori: Bismillah! (U ime Allaha).
  5. Ako lovac nakon ustrjela životinje, pronađe je još u životu, dužan je da je na šerijatski način zakolje.
  6. Zabranjeno je ubijanje životinja, odnosno lov ako nije s namjerom korištenja ulova za ishranu, npr. da lovi iz zabave, razonode ili nekog drugog hira.

Islamski bonton prilikom jela i pića

Allah Svemogući je propisao značajan broj pravila lijepog ponašanja i etike prilikom jela i pića, koji trebaju da ostvare određene ciljeve i manifestiraju Božanske mudrosti, poput podsjećanja čovjeka na Allahove blagodati i darove, zaštite od raznih bolesti, ukažu na nerazmetanje i oholost zbog užitaka hrane i pića itd.

Neka pravila islamskog bontona i etike pri objedu:

  1. Zabranjeno je jesti iz zlatnog i srebrenog posuđa ili posuđa presvučenog sa ova dva plemenita metala, jer je to odraz pretjerivanja i ozlojeđivanje srca siromašnih. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ne pijte iz zlatnih i srebrenih pehara, i ne jedite iz posuđa od zlata i srebra, jer oni pripadaju njima na dunjaluku, a nama na ahiretu.” (El-Buhari, 5110 i Muslim, 2067).
  2. Pranje ruku prije i poslije jela, što se izričitije traži u slučaju kada na rukama ostane prljavštine ili ostataka hrane.
  3. Proučiti/izreći bismilu prije jedenja ili pijenja, što znači: Blagoslov prizivam imenom Allahovim. Ako se desi da zaboravi ovo učiniti, onda će reći: Bismillahi evvelehu ve ahirehu!, što znači: U ime Allaha, na početku i na kraju jela. Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, vidio je dječaka koji ne poznaje pravila ponašanja za jelom, pa mu je rekao: “O dječače, prouči bismilu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.” (El-Buhari, 5061 i Muslim, 2022).
  4. Jesti i piti desnom rukom, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ne jedite lijevom rukom, jer šejtan jede lijevom rukom.” (Muslim, 2019).
  5. Preporučeno je da se ne jede i ne pije stojeći.
  6. Uzimati hranu iz posude ispred sebe, ne ispred drugih jer to je nekulturno, Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je dječaku koji je objedovao u društvu odraslih: “… i jedi ispred sebe.”
  7. Preporučeno je podići zalogaj koji je ispao, otkloniti neprijatnost s njega ako je moguće, a zatim ga pojesti, što predstavlja čin zahvale na blagodatima i čuvanje hrane.
  8. Nehuljenje i neobezvrjeđivanje hrane. Hranu treba pohvaliti ili, ako se ne dopada, ostaviti i šutiti. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas drovao, nikada nije hulio hranu; ukoliko bi mu se dopala, jeo bi, a u drugom slučaju, ostavio bi je. (El-Buhari, 5093 i Muslim, 2064).
  9. Umjereno jesti, bez pretjerivanja, jer prejedanje izaziva ljenost i uzrokuje mnoge bolesti. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas drovao, u vezi prejedanja je rekao: “Čovjek nije napunio goru posudu od svoga stomaka; dovoljno mu je nekoliko zalogaja koje će održavati. Ako već treba da jede, onda neka trećina (želudaca) bude za hranu, trećina za piće, a trećina (prazna) za lakše disanje.” (Et-Tirmizi, 2380 i Ibn Madže, 3349).
  10. Po završetku jela, treba se zahvaliti i reći: El-Hamdu lillah! (Hvala Allahu), zahvaljujući Bogu na blagodatima hrane, koja je mnogima uskraćena. U zahvali se može dodati: El-Hamdu lillahi ellezi at’ameni haza ve rezakani min gajri havlin minni ve la kuvve. (Hvala Allahu koji me je nahranio i napojio bez truda i udjela moga.)

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Allah je zadovoljan Svojim robom koji pojede nešto ili se napije nečega pa se zahvali Allahu na tome.” (Muslim, 2734).