Kako se prihvata islam – ulazak u islam

Čovjek postaje musliman ako svjesno, iz uvjerenja, izgovori šehadet (dva svjedočenja) poznavajući njegovo značenje. Šehadet glasi:

  1. Ešhedu en la ilahe illellah (Nema drugog boga osim Allaha) – prvo svjedočenje, što znači: svjedočim s uvjerenjem da nema boga, kojem se s pravom klanja, osim Allaha, zato se Njemu klanjam, robujem i pokoravam, jer On sudruga nema.
  2. ve ešhedu enne Muhammeden resulullah (I svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik) – drugo svjedočenje, što znači: svjedočim i priznajem da je Muhammed Allahov poslanik cijelome svijetu, pa se njemu pokoravam u onome što donosi od Boga, izbjegavajući ono što je zabranio, čineći ibadet Allahu Uzvišenom onako kako je On propisao i poslanik Muhamed u svojoj praksi – sunnetu pokazao i potvrdio. (vidi 40-48 str.).

Kupanje novog muslimana

Trenutak prihvatanja islama za čovjeka je najvažniji trenutak u životu. To je ustvari njegovo novo rođenje s kojim je spoznao razlog svog postojanja u životu. Propisuje se kao pohvalna radnja - mustehab osobi koja prihvati islam da se okupa, sapirući cijelo tijelo vodom, kako bi i svoju vanjštinu očistio i uredio nakon što je srce i dušu očistio od nečisti širka – bezbožništva i idolatrije.

Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, uputio je jednog od svojih drugova, koji je inače bio velikan među Arapima, kada je htio prihvatiti islam, da se okupa. (El-Bejheki, 837).

 Pokajanje – tevba

Pokajanje (arp. et-tevba) je iskreni povratak Allahu Uzvišenom nakon učinjenog grijeha, bio to grijeh nevjerstva ili nešto manje od toga.

Svaki musliman ima potrebu za pokajanjem i stalnim istigfarom (izgovaranjem zikra: estagfirullah /Bože, oprosti mi!/), u svakom životnom dobu i situaciji, jer čovjek po svojoj prirodi je sklon griješenju. Kada god pogriješi, vjera propisuje čovjeku da učini pokajanje i oprost zamoli od Boga.

Uvjeti ispravnog (kod Allaha prihvaćenog) pokajanja

Svako pokajanje, bilo ono za grijeh nevjerstva; kufra ili širka, ili neki drugi grijeh, treba da ispuni određene uvjete:

  1. Odstupanje od grijeha

Pokajanje neće biti ispravno za grijeh u kojem se pokajnik još nalazi, ali je ispravno ako se desi da pokajnik ponovi grijeh za koji se ranije pokajao. Međutim, za svaki novi grijeh ili povratak u stari grijeh potrebno je učiniti novo pokajanje.

  1. Žaljenje zbog ranije počinjenih grijeha

Pokajanje se ne može predstaviti stvarnim bez izražavanja žaljenja i tuge zbog ranije počinjenih grijeha. Također, nije se istinski pokajao onaj ko priča o svojim ranijim grijesima i diči se time, a u vezi toga Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Žaljenje je znak pokajanja.” (Ibn Madže, 4252).

  1. Čvrsta odluka o neponavljanju grijeha

Pokajanje neće biti ispravno ako onaj ko se kaje za grijeh i traži oprost, namjerava da ponovi taj isti prijestup.

Koraci ka ostvarenju ambicije

  • Da se zarekne i čvrsto odluči da se neće vraćati na stari grijeh bez obzira u kakvim se okolnostima našao. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko osjeti tri stvari, pronašao je slast vjerovanja - imana.”, pa je od njih spomenuo i: “da prezire povratak u nevjerstvo (grijeh) kao što prezire da bude bačen u vatru.” (El-Buhari, 21 i Muslim, 43).
  • Izbjegavanje i udaljavanje od lokacija i ljudi koji mu uljepšavaju grijeh i loše utiču na snagu vjerovanja – imana.
  • Konstantno upućivanje dove Allahu Uzvišenom s molbom za ustrajnost u vjeri sve do smrti, nebitno kojim jezikom molio ili na koji način. Navest ćemo neke kur’anske i sunnetske dove:
    • {“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao.” (Ali Imran, 8.)
    • "“O Ti koji srcima upravljaš, učvrsti srce moje u vjeri Tvojoj.” (Et-Tirmizi, 2140).

Šta poslije pokajanja

Kada se neko pokaje i pokloni Allahu Uzvišenom, On mu oprosti sve grijehe bez obzira na njihovu veličinu i brojnost, jer milost Svevišnjeg je sveobuhvatna i neizmjerna. Uzvišeni je objavio: Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.).

Tako musliman nakon ispravnog pokajanja biva očišćen od svih grijeha. Štaviše, iskrene, potpuno predane Allahu koji ne prestaju da žale zbog neposluha prema Stvoritelju, On Svemilosni nagrađuje posebnim darom: pretvara njihova loša djela u dobra o čemu je objavljeno: ... ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. (El-Furkan, 70.).

Onaj ko učini ovakvo pokajanje, potrebno je da uloži veliki trud i napor, te se zaštiti na svaki način kako ga šejtan ne bi zaveo i uvukao u svoju spletkarsku mrežu, a time čovjek upropastio ono što je pokajanjem postigao.

Slast – užitak vjerovanja (imana)

Kod koga ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, bude najveća vrijednost; ljubav prema drugima bude mjerena spram njihove pokornosti Gospodaru svjetova, ispravnosti vjerovanja i dosljednosti islamu, a prezir drugih samo zbog njihovog griješenja, neposluha Allahu Uzvišenom, nevjerstva i idolatrije, - tada će osjetiti slast i užitak vjerovanja u svome srcu kroz osjećaj blizine i smirenosti uz Allaha i ispunjavanja duše srećom zbog poznavanja i slijeđenja Allahove vjere i izlaska iz zablude na Pravi put. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko osjeti tri stvari, pronašao je slast vjerovanja – imana: da mu Allah ﷻ Njegov Poslank budu draži od svih drugih; da voli čovjeka samo radi Allaha i da prezire povratak u nevjerstvo (grijeh) kao što prezire da bude bačen u vatru.” (El-Buhari, 21 i Muslim, 43).

 Musliman će osjetiti slast vjerovanja – imana ako prezire povratak u nevjerstvo (grijeh) kao što prezire da bude bačen u vatru

 Zahvala Allahu na daru upute i pokajanja

Najbolji način na koji se musliman može zahvaliti Allahu Uzvišenom na ukazanoj uputi i pokajanju, jeste:

  1. Postojanost u vjeri i strpljivo podnošenje svih prepreka na tom putu

Vlasnik vrijednog blaga pazi da ono ne bude dostupno i izloženo rukama lopova ili dato na raspolaganje rasipnicima, čuvajući ga od svega što bi mu moglo naškoditi. Islam je najveći božanski dar čovječanstvu, jer on nije pusti ideološki pravac ili hobi kojeg će čovjek upražnjavati kada mu se prohtije, već vjera koja uređuje svaki detalj, pokret i stanku u životu. Iz tog razloga Allah Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, da se čvrsto drži vjere i Kur’ana, ne popuštajući ni za trun jer stoji na Pravome putu: Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na Pravome putu. (Ez-Zuhruf, 43.).

Musliman neće tugovati zbog onoga što trpi u ime Allaha, čuvajući svoju vjeru, jer to je Allahova zakonitost – sunnetullah, pa i oni bolji od nas bili su iskušavani, ali su trpili i nosili se s tim. Pred nama je primjer Allahovih vjerovjesnika, Allah im mir i spas podario, o čemu nam kazuje Svevišnji u Kur’anu. Na razne načine su bili iskušavani, ali nisu posustali, niti su vjeru prilagođavali pritiscima. Bilo je to Božansko ispitivanje snage njihove vjere i čvrstine njihovog uvjerenja. Zato budi poput njih, postojan u svojoj vjeri i moli Allaha Uzvišenog dovom Muhammeda poslanika, Allah mu mir i spas darovao: “O Upravitelju srca, učvrsti srce moje u vjeri Tvojoj.” (Et-Tirmizi, 2140).

U tom smislu su i riječi Uzvišenog: Elif-lam- mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (El-Ankebut, 1.-3.).

  1. Ulaganje truda na širenju islamskog svjetla mudrošću i lijepim savjetom

To je jedan od najboljih metoda zahvale na Allahovom daru upute, a, s druge strane, predstavlja glavni uzrok postojanosti u Allahovoj vjeri, jer onaj ko je danima i noćima patio od opake bolesti, a zatim pronašao lijek i osjetio ljepotu zdravlja, žurno će i predano ulagati napor u širenju otkrivenog lijeka, naročito među svojim najbližima i prijateljima, a to ćemo pojasniti u nastavku.