Svrha čovjekovog postojanja

Veliki broj intelektualaca i običnih ljudi podjednako stoje zbunjeni pred najvažnijim pitanjem života:

Zašto postojimo?

Koja je svrha čovjeka u životu?

Kur’an Časni je precizno i konkretno odredio cilj i svrhu postojanja čovjeka na Zemlji, o čemu govore riječi Uzvišenog: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (Ez-Zarijat, 56.). Ibadet – pokoravanje, klanjanje Allahu Svevišnjem je svrha našeg postojanja na Zemlji. Sve drugo su samo sredstva, potrebe i stvari koje upotpunjavaju ovu svrhu i cilj.

Ovdje treba naznačiti da u islamskom konceptu razumijevanja vjere ibadet – pokornost i klanjanje Bogu ne znači asketizam, odricanje i odbacivanje života, njegovih ljepota i užitaka. Naprotiv, ibadet u islamu – pokornost i klanjanje Bogu, pored namaza, posta, zekata, podrazumijeva i sve druge čovjekove radnje, djela, riječi, životne izbore, odnose sa drugima, pa čak i čovjekovu zabavu i seksualno uživanje ako je to vjerom dopušten čin krunisan dobrom namjerom – nijjetom. U kontekstu toga Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Prilaskom vašim ženama vi činite sadaku (milostinja, dobro djelo).” (Muslim, 1006); – što znači da musliman i prilikom uživanja sa svojom suprugom zaslužuje nagradu i čini dobro djelo.

Na takav način ibadet – pokornost i klanjanje Bogu, pored toga što je svrha i cilj života, postaje zbilja i stvarnost života. Musliman kroz razne životne situacije prelazi iz jednog ibadeta u drugi, upravo onako kako se i navodi u kur’anskom ajetu: Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova!” (El-En’am, 162.)