Pet esencijalnih životnih vrijednosti

 Allah Uzvišeni je naredio da se čuva i štiti ljudski život makar to nekada zahtijevalo kršenje neke vjerske zabrane – harama.

To su najveća dobra nužna za čovjeka i njegov častan i dostojanstven život. Svi Božanski vjerozakoni svojim sadržajem naređuju čuvanje i zaštitu tih pet vrijednosti i zabranjuju sve ono što ih ugrožava ili dovodi u pitanje njihovu opstojnost.

Pojavom islama stavljeno je u obavezu čuvanje i briga o esencijalnim životnim vrijednostima kako bi sljedbenik islama živio u sigurnosti i miru na dunjaluku, radeći za dobrobit ovozemnog i ahiretskog života.

Muslimansko društvo živi kao jedan Ummet (zajednica), u slozi i međusobnoj uvezanosti poput tvrđave u čijem zdanju je svaki kamen (cigla) povezan s drugim, uzajamno se osnažujući. Ili su poput jednog tijela, kad bolest ovlada jednim dijelom, cijelo tijelo osjeća vrućicu i ne nalazi odmora u snu. Čuvanje esencijalnih životnih vrijednosti se postiže putem dvoga:

1. Vjera

To je najveće društveno pitanje radi kojeg je Allah Uzvišeni stvorio ljude i izabrao poslanike da dostave vjeru i čuvaju je, o čemu nas Kur’an izvještava: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” (En-Nahl, 36.).

Islam je s posebnom pažnjom uredio načine čuvanja i zaštite vjere od bilo kakvog natruna i svega što bi moglo ugroziti čistoću i jasnost vjere od strane širka – pripisivanje Allahu sudruga, izmišljotina, grijeha i vjerom zabranjenih djela i stvari.

2. Tijelo

Allah Svevišnji je propisao obaveznim da se čuva ljudski život i njegovo tijelo, makar to nekada podrazumijevalo zapadanje u haram – zabranjeno. U nuždi je to opravdano i nema posljedica, o čemu je Svemilosni rekao: A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista prašta i milostiv je. (El-Bekara, 173.).

On Svevišnji je zabranio samoubistvo i nanošenje štete ili ozljeda po tijelu, rekavši u ajetu: I ne bacajte se rukama svojim u propast. (El-Bekare, 195.).

Također je propisao tjelesne kaznene mjere (hudud) i druge sankcije kojima se sprječava neprijateljstvo prema drugima bez opravdanog razloga, ma koje vjere oni bili. Uzvišeni je rekao: O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene. (El-Bekara, 178.).

3. Razum

Propisi islama zabranjuju sve što štetno utiče na razum i svijest, jer se razum uvrštava u skupinu najvećih Allahovih blagodati prema nama. Razumom je čovjek počastvovan i na osnovu razuma čovjek se razlikuje od drugih stvorenja, te od njega zavisi ljudska odgovornost i polaganje računa kako u životu na dunjaluku, tako i na ahiretu.

Iz tog razloga Allah Svevišnji je strogo zabranio konzumiranje bilo koje vrste alkohola i droge, tretirajući ih kao ridžs (nečisto, odvratno, štetno), i djelom šejtanskim. Uzvišeni je rekao: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. (El-Ma’ide, 90.).

4. Potomstvo

Briga o potomstvu i očuvanju časti i čednosti predstavlja jedan od najvećih ciljeva (intencija) Šerijata.

Islam pridaje posebnu pažnju i brigu o potomstvu i formiranju porodice koja će se odgajati i podizati u ambijentu visokih vrijednosti, što je jasno naznačeno u narednim odrednicama i normama Šerijata:

• Islam podstiče na brak, olakšavajući proces ženidbe i udaje, uz preporuku da se ne pretjeruje u svadbenim troškovima i izdacima. Allah Svevišnji je objavio u Kur’anu: Udavajte neudate i ženite neoženjene... (En-Nur, 32.).
• Islam je zabranio sve vanbračne seksualne odnose, pa čak i puteve – sredstva koja vode ka tome. Uzvišeni je rekao: I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! (El-Isra’, 32.).
• Vjera zabranjuje potvoru i dovođenje u sumnju nečije časti, porijekla i čednosti, uvrštavajući to u velike grijehe uz fizičku kaznenu sankciju u životu na ovome svijetu – dunjaluku, a na ahiretu – poslije smrti slijedi dodatna stroga kazna.
• Očuvanje časti, bilo muškarca ili žene, je vjerom naređen čin, pa osoba koja bude ubijena u zaštiti svoje časti i časti svoje porodice, po propisima Šerijata, smatra se šehidom – svjedokom istine i pravde, koji je žrtvovao svoj život na putu Božijem. (Vidi str. 200).

5. Imovina (privatno vlasništvo)

Štiteći imovinu (privatno vlasništvo) islam je obavezao čovjeka da radi i stiče svoju opskrbu, upućujući ga na dopuštene (halal) poslovne odnose: trgovinu, razmjenu dobara (trampa), međusobnu suradnju itd.

S druge strane, da bi zaštitio imovinu pojedinca, islam je zabranio kamatu, krađu, varanje, pronevjeru, bespravno i neosnovano uzimanje (naplaćivanje) tuđe imovine, a onome ko prekrši neku zabranu, Kur’an strogo prijeti i nagovještava mu tešku kaznu i patnju. (Vidi str. 170).