Odjeća u islamu

Odjeća muslimana treba da bude čista i lijepa, naročito prilikom obavljanja namaza i susretanja sa drugim ljudima. Allah Uzvišeni je objavio: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! (El-‘Araf, 31.).

Allah Uzvišeni upućuje čovjeka kroz Objavu da se lijepo oblači i vodi brigu o svome izgledu, jer i to spada u domen pokazivanja Allahovih darova kojima On obasipa Svoje robove. Milostivi je kazao: Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: “Ona su za vjernike na ovome svijetu, a na onome svijetu su samo za njih.” Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (El-‘Araf, 32.).

 Odjeća udovoljava više ljudskih potreba.

 Polazni princip za tretiranje pitanja odjeće i odijevanja u islamu

Islam je prirodna vjera, ne propisuje i ne postavlja šerijatske norme osim u korist čovjeka i radi njegovog interesa, što ne odudara od prirodnosti, ispravne logike i zdravog razuma.

Što se tiče šerijatskog normiranja u pogledu odjeće i odijevanja važi princip izvorne dopustivosti.

Tako islam nije odredio posebnu odjeću za svoje sljedbenike, nego je priznao i prihvatio sve vrste odjeće i načine odijevanja sve dok to služi svrsi i ostvaruje željene ciljeve bez oduzimanja ili dodavanja.

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, oblačio je odjeću koja je nošena u njegovo vrijeme, te nije zahtijevao neku posebnu vrstu odjeće, niti, pak, zabranjivao nešto od onoga što je inače korišteno u tu svrhu. Za odjeću, kao i za sve druge međuljudske odnose, važi princip izvorne dopustivosti – el-ibaha, što znači da u domenu odjeće i odijevanja nema zabrane (harama) osim uz tekstualni šerijatski dokaz.

 Islam nije odredio posebnu vrstu odjeće za muslimane. Najbolje je nositi odjeću koja je uobičajena i prihvaćena u narodu i podneblju življenja, osim one koju je islam iz nekog razloga izdvojio i zabranio.

Zabranjena odjeća

1. Odjeća koja odaje ili ne pokriva stidna mjesta, tako je muslimanu obaveza – vadžib, pokriti stidni dio tijela kako je Uzvišeni kazao: O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša. (El-‘Araf, 26.). Islam je odredio granice stidnih dijelova tijela (avreta) kod muškarca i žene. Avret muškarca je od pasa do koljena, a kod žene, pred muškarcima koji joj nisu mahrem, avretom se smatra cijelo tijelo osim lica i šaka. Također nije dozvoljena tijesna odjeća koja odaje dijelove tijela, niti prozirna kroz koju se nazire tijelo. Allah Uzvišeni prijeti onima koji oblače prozirnu odjeću, o čemu Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Dvije vrste ljudi su od stanovnika Džehennema…”, a jedna od njih je: “… i žene koje su odjevene, a opet nage.”
2. Odjeća kojom se oponaša suprotni spol, a misli se da muškarci oblače isključivo žensku odjeću i da žene nose isključivo mušku odjeću. Islam je strogo zabranio takvo oponašanje svrstavajući ga u velike grijehe. Isto tako je zabranjeno oponašanje suprotnog spola u govoru, hodanju, pokretima i tome slično. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, prokleo je ženu koja nosi mušku odjeću i muškarca koji nosi žensku odjeću. (Ebu Davud, 4098). Također je prokleo žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene. (El-Buhari, 5546) Prokletstvo u ovim hadisima odnosi se na protjerivanje i udaljavanje od Allahove milosti. Islam svojim nalozima želi da ličnost muškarca bude svojstvena i originalna, a također da ličnost i lik žene bude poseban i prepoznatljiv, što je logično, sasvim prirodno i prihvatljivo.

    Zabranjeno je oblačenje specifične odjeće kojom se oponašaju nemuslimani i nošenje vjerskih ili idolopokloničkih simbola i znakova.

   
3. Odjeća koja je stvojstvena nemuslimanima i oponašanje nemuslimana, kao što je odjeća fratara i sveštenika, ili nošenje križa ili nekog jedinstvenog vjerskog simbola, - sve navedeno je zabranjeno koristiti u odijevanju, a Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko oponaša neki narod, njima i pripada.” (Ebu Davud, 4031). Pod ovu vrste zabranjene odjeće za muslimane spada i nošenje posebnih simbola i obilježja na odjeći ili u obliku privjeska koji ukazuju na neki neislamski ideološki pravac, vjersku zalutalu sektu, pokret i slično. Ovakva vrsta oponašanja ukazuje na slabost ličnosti, pomankanje samopouzdanja, etičku dezorijentiranost i nedovoljno uvjerenje u istinu koju dotična individua zastupa. U oponašanje se ne može uvrstiti nošenje odjeće koja je inače rasprostranjena u narodu i koriste je i nemuslimani, jer je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, nosio odjeću koju su oblačili i mušrici – idolopoklonici Kurejšije, osim ako je nešto od toga bilo posebno zabranjeno.
4. Odjeća kojom se pokazuje oholost i gordost. Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas podario, rekao je: “U Džennet neće ući onaj ko u svome srcu bude imao i koliko trun oholosti.” (Muslim, 91). Iz tog razloga, islam je zabranio prepuštanje nogavica ili odjeće ispod nožnih članaka i nošenje odjeće koja se zbog dužine vuče po zemlji, ako je sve navedeno znak i postupak oholosti i uzdizanja nad ljudima. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, rekao je: “Ko iz oholosti vuče svoju odjeću po zemlji, Allah ga neće ni pogledati na Sudnjem danu.” (El-Buhari, 3465 i Muslim, 2085). Islam je zabranio nošenje odjeće prepoznatljivosti (libasu šuhre), kojom čovjek postaje poznat u društvu, jer njegova odjeća izaziva priče i pažnju ljudi, nekada čak i ismijavanje zbog neuobičajene vrste ili boje njegove odeće, ili iz razloga što je dotična osoba nosi iz oholosti i manifestiranja veličine. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko obuče odjeću prepoznatljivosti na dunjaluku, Allah će ga odjenuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.” (Ahmed, 5664 i Ibn Madže, 3607).

    Islam je zabranio rasipništvo u odijevanju, a mjerilo rasipništva razlikuje se od jednog čovjeka do drugog, ovisno o zaradi i materijalnim obavezama svakog pojedinca.

   
5. Odjeća od prave, prirodne svile i ona u kojoj ima zlata, zabranjena je po islamu za muškarce, a ne za žene. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u vezi zlata i svile je rekao: “Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima iz moga ummeta, a dopušteno ženama.” (Ebu Davud, 4057 i Ibn Madže, 3595). Što se tiče svile koja je zabranjena muškarcima, misli se na pravu prirodnu svilu koju proizvode svilene bube.
6. Odjeća pretjeranog raskoša čija kupovina spada u rasipništvo. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, rekao je: “Jedite i milostinju dijelite, i odijevajte se bez razmetanja i pokazivanja oholosti.” (En-Nesai, 2559). Granica rasipništva je različita kod svakog čovjeka; imućnik može da kupi odjeću koja cijenom ne odgovara siromašnom čovjeku, njegovom imovinskom stanju, mjesečnoj zaradi i materijalnim obavezama koje ima. S toga je kupovina određenog odjevnog predmeta rasipništvo za jednu osobu, a nije za drugu zbog razlike u njihovom imovinskom stanju.