Pozivanje u islam – da’wa

Vrijednost i važnost pozivanja u islam

Pozivanje u Allahovu vjeru je jedan od najčasnijih poslova, najvrjednijih djela i najboljih ibadeta, koje je pohvaljeno u Kur’anu i Sunnetu, od čega navodimo:

  1. Pozivanje u Allahovu vjeru je put uspjeha i spasa na dunjaluku i ahiretu, što potvrđuje kur’anski tekst: I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će šta žele postići. (Ali Imran, 104.).
  2. Riječi daije – pozivača u islam su najbolje izrečene riječi i Allahu Uzvišenom najdraže, kako je On i rekao: A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!” (Fussilet, 33.). Doista ne postoje bolje riječi od onih koje pozivaju Allahu Uzvišenom, jer daija – pozivač u islam je vođa, napućivač i usmjerivač ljudi ka dobru, ka Allahu, Pravome putu i robovanju Gospodaru svjetova, izvlačeći ih iz okova idolatrije, praznovjerja i tmina zabluda u svjetlo vjere i spasa.
  3. Pozivanje u islam je znak izvršavanja Allahovog imperativa: Na put Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savjetom, i s njima na najljepši način raspravljaj. (En-Nahl, 125.). Islamski daija – misionar obavezan je da poziva u vjeru Allahovu mudro, postavljajući svaku stvar na njeno odgovarajuće mjesto; poznavajući one koje poziva, šta im godi, za čim imaju potrebu, te koji savjeti i napute će kod njih imati najefikasniji uticaj. Također će voditi računa da s njima komunicira blago, na primjeren i uzorit način koji će im najbolje približiti i omiliti uputu.
  4. Da’wa – islamsko misionarstvo je zanimanje vjerovjesnika, Allah im mir i spas darovao, na čelu sa našim poslanikom Muhammedom. Allah Uzvišeni poslao ga je kao svjedoka protiv ljudi, donosioca radosne vijesti vjernicima da su za njih Dženneti pripremljeni, te upozoravajući nevjernike i grješnike na vatru džehennemsku i patnju vječnu, nesnosnu. On je došao kao pozivač u dobro koji širi Allahovo svjetlo među pripadnicima ljudskog roda. Uzvišeni je objavio: O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija i obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti. (El-Ahzab, 47.).
  5. Islamsko misionarstvo – da’wa je dobročinstvo čija vrijednost stalno raste a nagrada se uvećava. Onaj ko prihvati tvoj poziv u islam i pronađe uputu posredstvom tebe, imat ćeš njegovu nagradu; nagradu njegovog namaza, ibadeta, podučavanja i svakog dobra. Da li postoji veća blagodat od ove koju Allah Uzvišeni dariva daiji – pozivaču u vjeru Njegovu?! Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko pozove na dobro, bit će nagrađen kao i oni koji ga u tom dobru budu slijedili, a da njihove nagrade time ne budu umanjenje.” (Muslim, 2674).
  6. Nagrada koja se daje daiji – pozivaču u islam vrjednija je od svakog dunjalučkog blaga, jer mu je Allah Uzvišeni dodjeljuje, a ne ljudi, zbog toga je tako i velika. Darežljivi kada daje onome koga voli, daje bez mjere. Uzvišeni je kazao: “A ako glave okrenete - pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman.” (Junus, 72.). Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od stada crvenih kamila.” (El-Buhari, 2847 i Muslim, 2406).

Karakteristike ispravnog poziva u islam

Allah Uzvišeni je obilježio ispravni poziv u islam sa više karakteristika, po kojima se odlikuje od drugih poziva, a to su:

  1. Pozivanje utemeljeno na znanju i jasnim činjenicama

Islamski misionar – daija mora znati u šta poziva i šta govori, jer je Uzvišeni objavio u kontekstu pozivanja u islam: Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi.” (Jusuf, 108.), tj. Reci Vjerovjesniče: Ovo je moj put i moja uputa. Ja pozivam k njoj na znanju i jasnim dokazima, a tako postupaju i oni koji me slijede u širenju svjetla islama.

Nije nužno da musliman bude veliki znalac vjerskih propisa kako bi pozivao Allahovoj uputi. Svakim novim saznanjem nekog propisa u vjeri, on postaje obavezan da ga prenosi drugima. Kada nauči da ibadet pripada samo Allahu Uzvišenom, dužan je prenijeti tu činjenicu drugima. Kada se upozna sa ljepotama islama, prelazi mu u obavezu da o tome obavještava ljude, makar nove spoznaje bile samo poruke jednog ajeta, jer je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Dostavite od mene, pa makar i jedan ajet.” (El-Buhari, 3274).

Ashabi – drugovi Allahovog Poslanika, Allah s njima bio zadovoljan, su prihvatali islam pred Vjerovjesnikom, Allah mu mir i spas darovao, a onda bi u nekoliko dana naučili osnove islama, pa ih širili među svojim suplemenicima i prenosili drugim ljudima. Iskreno su motivirali one s kojima su se susretali da prihvate islam, a najveći motiv su nudili kroz svoje besprijekorno visokomoralno ponašanje i odnos prema drugima, sve s ciljem da bi neko prigrlio spasonosnu uputu islama.

  1. Mudrost u pozivanju

Uzvišeni je kazao: Na put Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savjetom, i s njima na najljepši način raspravljaj. (En-Nahl, 125.). Mudrost je prilagođeno postupanje u određenoj situaciji koje najbolje pogoduje datom mjestu i vremenu.

Ljudi su različiti i put do njihovih srca je također neujednačen. Svaki pojedinac poima, shvata i prihvata određenu poruku na sebi svojstven način, zato se od daije – pozivača u islam traži da pronađe pogodno sredstvo i koristi raznovrsne životne prilike u kojima više i efikasnije može da utiče na one kojima upućuje poziv islama.

Najvažnije u svemu tome je da poziv bude upućen blago, dobronamjerno, lijepim savjetom i kao znak milosti i ljubavi prema pozvanome. Prilikom uspostave komunikacije, treba voditi umjeren i dostojanstven dijalog koji neće uzburkati osjećaje i izazvati mržnju, jer Allah Sveznajući naznačava blagodat koju je podario Svome Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u pozivanju i dostavljanju poslanice; dvije osobine važne za da’wu, a to su blagost i fleksibilnost. Međutim, da je bio grub, osor i krut, misija bi se našla u krizi i ljudi bi se razbježali iz njegove blizine: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. (Ali Imran, 159.).

Pozivanje bližnjih

Koga Allah Uzvišeni počasti prihvatanjem islama, očekuje se od njega da tu ljepotu i dar ponudi svojoj porodici i najbližima, jer su mu oni najpreči, najvažniji i najdraži. U toj misiji potrebno je puno strpljivosti u podnošenju njihove reakcije, i korištenje svih raspoloživih sredstava mudrosti, kako nas Uzvišeni i upućuje: Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! (Ta-ha, 132.).

Neki islamski misionari budu prihvaćeni od strane nepoznatih ljudi, ali odbačeni od svojih najmilijih, te zbog toga tuguju i osjećaju nemir. No, pravi misionar je onaj koji koristi sva raspoloživa sredstva, ulaže trud, pokušava prevazići svaku prepreku i pokazuje kreativnost u da’wi, moleći Allaha Uzvišenog da izvede na Pravi put one koje poziva, te nikada ne tuguje i ne gubi nadu u uspjeh čak i u najtežim okolnostima.

Tako je postupao Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, u pozivanju svoga amidže Ebu Taliba koji ga je štitio od napada Kurejšija, ali ipak nije prihvatio islam. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, nije odustajao od poziva svoga amidže do posljednjeg trena, sve do Ebu Talibovog smrtnog hropca, govoreći: “Amidža moj, reci: La ilahe illellah – riječ kojom ću se zalagati za tebe na Sudnjem danu.” (El-Buhari, 3671 i Muslim, 24). Ali, eto, on nije prihvatio poziv islama i umro je u nevjerstvu, pa je Svemogući objavio: Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (El-Kasas, 56.). Misionar – daija će uložiti trud, pojasniti poziv, ukazati na Allahovu vjeru i put dobra, a sva srca ljudska su u Ruci Božijoj, On njima upravlja i koga hoće na Pravi put izvodi.

Novi musliman, od prvog časa prihvatanja islama, ima obavezu da održava i uspostavlja dobre odnose i lijepo se ophodi prema svojim najbližima, rodbini i prijateljima, bili oni muslimani ili ne, jer islam ne poziva u izolaciju i osamljivanje.

Dobar odnos prema drugima i ustrajavanje u najvišim normama lijepog ponašanja, najbolji je metod predstavljanja islama, vjere s kojom dolazi plemeniti Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, s ciljem da oplemeni ljudsku ćud najvišim vrijednostima. Porodica i rodbina su prvi krug u kojem novi musliman treba da pokaže svoje lijepo ponašanje i dobronamjeran i plemenit odnos. (Vidi str. 185) U nastavku prezentiramo neke vjerske propise za koje smatramo da će biti od koristi novom muslimanu u krugu njegove porodice.