Hadždž

Značaj Mekke i Mesdžidu-l-harama (Svete džamije)

Mesdžidu-l-haram (Sveta džamija) se nalazi u Mekki, na zapadu Arabijskog poluotoka. Za islam i muslimane on ima veliki značaj i položaj, od čega izdvajamo:

1. U njemu se nalazi Ka’ba Časna

Vrata Ka’be na kojima su ispisani neki kur’anski ajeti

Ka’ba je građevina u obliku kocke a nalazi se u središtu Mesdžidu-l-harama u Mekki.

Ona je kibla – pravac prema kojem se muslimani okreću u namazu i drugim ibadetima koje im je Allah Uzvišeni propisao.

Ka’bu su po Allahovoj zapovijedi sagradili Ibrahim i njegov sin Ismail, Allah im mir i spas darovao, a kasnije je njeno zdanje više puta prepravljano i obnavljano.

Allah Uzvišeni je objavio: I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekara, 127.).

Naš vjerovjesnik Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, učestvovao je sa mekkanskim plemenima u postavljanju Crnog kamena (Hadžeru-l-esveda) na njegovo mjesto u zidu Ka’be kada su Mekkelije obnavljale Ka’bu.

2. To je prva džamija – Božiji hram na Zemlji

Plemeniti ashab – drug Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, Ebu Zerr el-Giffari, Allah s njim bio zadovoljan, pitao je: “O Allahov Poslaniče, koji je Božiji hram prvi podignut na Zemlji?!”, pa je Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, odgovorio: “To je El-Mesdžidu-l-haram (Ka’ba)!” Ponovo je pitao: “A poslije njega?!” Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, odgovori: “El-Mesdžidu-l-Aksa!” Ebu Zerr upita: “Koliki je (vremenski) razmak između njih?!” Poslanik reče: “Četrdeset godina. I još nešto, gdjegod da te zatekne namaz, obavi ga na tom mjestu, jer u tome je dobro.” (El-Buhari, 3186 i Muslim, 520).

3. Uvećana nagrada za namaze obavljene u Mesdžidu-l-haramu

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u vezi ovoga kaže: “Namaz obavljen u ovoj mojoj džamiji vrijedi kao hiljadu namaza obavljenih u nekoj drugoj džamiji, osim džamije Mesdžidu-l-harama. A namaz u džamiji Mesdžidu-l-harama vrijedi koliko sto hiljada obavljenih namaza u nekoj drugoj džamiji.“ (Ibn Madže 1406 i Ahmed, 14694).

4. Džamija Mesdžidu-l-haram je harem (sveto mjesto) Allaha i Njegovog Poslanika

Allah Uzvišeni je objavio: “Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On učinio svetim - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem poslušan.” (En-Neml, 91.).

Mekku je Allah Uzvišeni učinio svetom, zabranivši da se u njoj krv prolijeva – ratuje i ubija, da se nekome nepravda čini, love životinje, obaraju stabla ili čupa rastinje i biljke.

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Doista je Allah Uzvišeni Mekku učinio svetom, a to nisu učinili ljudi; tako je čovjeku koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan zabranjeno da u njoj prolijeva krv ili posiječe stablo.” (El-Buhari, 104 i Muslim, 1354).

5. Mekka je najdraži grad Allahu Uzvišenom i Njegovom poslaniku Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao

Jedan od drugova Allahovog Poslanika, Allah s njim bio zadovoljan, kazuje: “Vidio sam Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, kako stoji u El-Huzuretu (mekkansko naselje), govoreći o Mekki: ‘Tako mi Allaha, ti si Allahov najbolji zemaljski predio i Njemu si najdraža. Da me iz tebe nisu prognali, ja te nikada ne bih napustio.’” (Et-Tirmizi, 3925 i En-Nesai, Es-Sunen el-Kubra, 4252).

6. Allah je naredio hadždž – hodočašće Svome Hramu svetom, svima koji imaju mogućnost da to učine

Allahov poslanik Ibrahim, Allah mu mir i spas darovao, po nalogu Svevišnjega, uputio je poziv za hadždž svim ljudima, pa su mu se ljudi u skupinama, sa svih strana svijeta, počeli odazivati. Hadždž su učinili svi poslanici kako nas o tome obavještava Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao. A Uzvišeni u Kur’anu govori o naredbi Ibrahimu, Allah mu mir i spas darovao, da pozove ljude na hadždž: ... i oglasi ljudima hadždž! – dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih. (El-Hadždž, 27.).

Poimanje i definicija hadždža

Hadždž je namjera posjete Allahovog Svetog hrama radi obavljanja obreda hadždža, a sâm hadždž kao ibadet – obred sastoji od riječi i radnji koje nam donosi Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kao što je ihram – oblačenje posebne odjeće, tavaf – počasno kruženje oko Ka’be sedam puta, sa’j – hodanje između dva brežuljka Safe i Merve, vukuf – stajanje na Arefatu, remj – bacanje kamenčića (džemreta) na Mini i drugo.

Hadždž kao vjerski čin donosi raznovrsne blagodati, dobra i koristi ljudima poput oglašavanja Allahove jednoće – tevhida, oprost grijeha, međusobno upoznavanje i zbližavanje muslimana, učenje i saznavanje vjerskih propisa i mnogo drugoga.

Vrijeme hadždžda

 Tavaf (počasno hodanje oko Ka’be sedam puta) predstavlja jedan od sastavnih dijelova – ruknova hadždža i umre.

Centralni dio radnji i obreda hadždža je između 8. i 13. dana mjeseca zu-l-hidždžeta. To je zadnji mjesec lunarne godine u islamskom kalendaru.

Ko je obavezan obaviti hadždž

Da bi hadždž nekome bio obavezan potrebno je da ispunjava neke uvjete: da je musliman, mukellef - šerijatski obveznik (razuman i spolno zreo) i da je u mogućnosti izvršiti ovu obavezu. Poimanje mogućnosti u pogledu hadždža To je sposobnost odlaska na hadždž u Mekku legalno, uz poštivanje pravne regulative, te obavljanje obreda hadždža bez poteškoća i velikog fizičkog napora, koji ne prelazi uobičajeni napor na nekom drugom putovanju, pod uvjetom sigurnosti života i imovine, te da materijalni izdaci za hadždž ne ugroze uobičajenu opskrbu čovjeka i opskrbu onih koje je dužan izdržavati.

Vrste mogućnosti u pogledu odlaska na hadždž

1. Da je osoba sposobna i u mogućnosti samostalno obaviti hadždž, tj. da fizički i materijalno može doputovati do Mekke sigurno i bez velikog napora. U tom slučaju, hadždž je obavezan za takvu osobu.
2. Da je osoba sposobna i u mogućnosti obaviti hadždž uz pomoć drugoga, a misli se na one osobe koje zdravstveno ili zbog starosti nisu u mogućnosti da lično izvrše obrede hadždža, ali imaju materijalnu mogućnost da plate nekome da umjesto njih obavi hadždž. I u ovom slučaju hadždž je obavezan ali uz pomoć drugoga, odnosno dužni su pronaći nekoga ko će umjesto njih obaviti hadždž.
3. Osoba koja nije u mogućnosti da samostalno ili uz pomoć drugoga obavi hadždž, pa u tom slučaju s takve osobe spada dužnost i obaveznost hadždža.

Naprimjer: Ko nema dovoljno imetka da, uz troškove hadždža, zadovolji i potrebe opskrbe sebe i svoje porodice, njemu hadždž nije obavezan.

Također nije dužan da štedi i izdvaja za tu svrhu, međutim, kada god postigne mogućnost i ostvari sposobnost za obavljanje hadždža, dužan je da ga i učini.

Uvjetovanje mahrema za odlazak žene na hadždž

Obaveznost hadždža ženi uvjetovana je prisustvom mahrema (suprug ili muškarac s kojim žena, zbog krvnog srodstva ili srodstva po mlijeku, ne može stupiti u brak), kao dodatni uvjet na već spomenute, koji će biti u njenoj pratnji tokom odlaska na hadždž. To mogu biti: muž, otac, djed, sin, unuk, brat ili njegov sin, amidža, dajdža itd. (vidi str. 205)

Ako žena obavi hadždž bez mahrema, na način da je pri tome sigurna, njen hadždž je ispravan i ispunila je tu vjersku obavezu.

Vrijednosti hadždža

 Musliman koji želi obaviti hadždž i umru dužan je da nauči šerijatske propise vezane za te ibadete.

O vrijednosti i koristi hadždža navodi se puno predanja, spomenut ćemo neke:

1. Uvršten je u najbolja i najvrjednija djela. Kada su Allahovog Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas podario, pitali koja su djela najbolja, odgovorio je: “Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika!” Pitali su: “A poslije toga?” On je rekao: “Borba na Allahovom putu!” Oni nastaviše: “A zatim?” Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas podario, odgovori: “Ispravno obavljen hadždž!” (El-Buhari, 1447 i Muslim, 83).
2. Hadždž je najveći skup za iskup od grijeha Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas podario, rekao je: “Ko obavi hadždž a pri tom se ne ogriješi i ništa ružno ne kaže (refes: bestidan govor ili prilazak ženi), vratit će se (s hadždža) čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.” (El-Buhari, 1449 i Muslim,1350).
3. Smatra se velikom šansom i prilikom za spas i izbavljenje od džehennemske vatre Allahov Odabranik, Allah mu mir i spas podario, rekao je: “Nema dana u kojem Allah više oslobodi ljudi od džehennemske vatre, od Dana stajanja na Arefatu.” (Muslim, 1348).
4. Nagrada za hadždž je Džennet. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, obavještava nas: “Za ispravno obavljen hadždž nema druge nagrade do Dženneta.” (El-Buhari, 1683 i Muslim, 1349).

Navedene vrijednosti i koristi hadždža pripadaju doista onima koji su iskreni u svom nijjetu – namjeri, zatim su očistili svoju tajnu i od ljudskih očiju skrivenu stranu života, te dosljedno uzeli slijediti put Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.

Svrha i ciljevi hadždža

Hadždž ima velike ciljeve i plemenitu svrhu koji donose korist pojedincu i zajednici. Uzvišeni je, u kontekstu govora o obavezama hadžije i klanju kurbana, rekao: Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša. (El-Hadždž, 37.). O svrsi hadždža Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Tavaf oko Ka’be i između Safe i Merve, te bacanje kamenčića (na Mini), sve je to propisano radi uzdizanja Allahovog spomena (zikrullah).” (Ebu Davud, 1888).

Ovdje ćemo posebno istaći neke ciljeve i koristi hadždža:

1. Manifestacija pokornosti Allahu Uzvišenom i poniznosti pred Njegovom veličinom

Hadžije to pokazuju tako što odbacuju ugodnu i dragocjenu odjeću, a prihvataju ihrame govoreći kroz to o svojem siromaštvu (fakru) i ovisnosti o Allahu. Hadžije se odriču dunjaluka i onoga što ih s njime veže i odvlači od potpune predanosti Allahu Uzvišenom. Na takav način oni zaslužuju Allahov oprost i Njegovu neizmjernu milost. A zatim stoje na Arefatu, moleći i dozivajući Allaha Svemoćnoga, zahvaljujući Mu na nimetima i dobrima, proseći oprost za grijehe i sve postupke ružne.

2. Zahvala na nimetima – blagodatima

Obavljanjem hadždža zahvaljujemo Allahu Svevišnjem s dvije strane; zahvala na blagodati imetka i zahvala na blagodati zdravlja i fizičke sposobnosti tijela, a to predstavljaju dvije najveće blagodati koje čovjek uživa na ovome dunjalučkom svijetu. Putem izvršavanja obreda hadždža vjernik zahvaljuje Allahu Uzvišenom na tim dvjema blagodatima, tako što tijelo izlaže fizičkom naporu dok obavlja hadždž, a, s druge strane, troši novac u pokornosti – ibadetu svome Gospodaru i sticanju Njegove milosti i zadovoljstva. A sama zahvala na blagodatima je obavezna - vadžib kako po nalogu zdrave logike tako i po šerijatskom imperativu.

3. Okupljanje muslimana

Muslimani iz cijeloga svijeta okupljaju se na hadždžu, prilikom čega dolazi do upoznavanja i zbližavanja, te brisanju i gubljenju svih razlika: rasnih, nacionalnih, jezičkih, socijalnih i drugih. Tu se sklapa jedinstvo muslimanske riječi u najvećem svjetskom kongresu, gdje svi prihvataju dogovor o činjenju dobročinstva, njegovanju bogobojaznosti i međusobnom savjetovanju i preporučivanju istine i strpljivosti. Svrha hadždža je doista plemenita i veličanstvena jer usklađuje uvjete života zemaljskog sa uvjetima nebeskim.

4. Hadždž podsjeća na prizore Sudnjeg dana

Hadždž podsjeća muslimana na Dan susreta s Allahom Uzvišenim, jer odlaganjem svakodnevne i uobičajene odjeće i oblačenjem bijelih ihrama, koji podsjećaju na kefine – plahte u koje se umotava umrli, on predočava sebi sliku stajanja na Sudnjem danu, a dodatni dojam pojačava stajanje na Arefatu gdje pogled hadžije samo vidi skupine ljudi u istoj bijeloj odjeći. Takvo stanje poziva vjernika da ozbiljnije poradi na pripremi za taj veliki dan i ponese što bolju poputninu za susret sa Gospodarom svojim.

5. Manifestacija Allahove jednoće - tevhida i pokoravanja - ibadeta samo Njemu, riječima i djelom

Znak prepoznatljivosti hadžija je telbija: Lebbejke, Allahumme, lebbejk! Lebejke, la šerike leke, lebbejke! Inne-l-hamde, ve-n-ni’mete leke ve-l-mulk, la šerike leke! (Odazivam Ti se, moj Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti sudruga nemaš, odazivam Ti se! Doista sva zahvala i vlast pripadaju samo Tebi, Ti sudruga nemaš.) Telbija je simbol tevhida (Allahove jednoće) o čemu svjedoči izjava jednog od Poslanikovih časnih drugova koji opisujući Poslanikovu telbijju, Allah mu mir i spas podario, kaže: “Otpočeo je zikr (telbije, nakon oblačenja ihrama) sa tevhidom (priznavanjem da je Allah jedan).” (Muslim, 1218), tj. u svakom obredu hadždža isticao je tevhid – da je Allah samo jedan i da samo Njemu se ibadet čini.

 Ko ima mogućnost obavezan je jednom u životu obaviti umru.