Dva šehadeta – značenje i šta podrazumijevaju

Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah (Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muahmmed Njegov poslanik)

Zašto La ilahe illellah?

  • Zato što je izgovor i prihvatanje riječi La ilahe illellah, prva obaveza svakog muslimana. Ko želi prihvatiti islam obavezan je da izgovori ove riječi i da čvrsto vjeruje u njih.
  • Iz razloga što je iskreno izgovaranje šehadeta u ime Allaha, s čvrstom uvjerenjem u značenje šehadeta, spas od džehennemske vatre, o čemu nas obavještava Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario: “Allah je doista zabranio vatri onoga ko, iskreno radi Allaha, izgovori La ilahe illellah (Nema boga osim Allaha).” (El-Buhari, 415).
  • Zbog toga što onaj ko umre sa šehadetom, vjerujući u ono što šehadet podrazumijeva, on je od stanovnika Dženneta, o čemu je Allahov Vjerovjesnik, Allah mu spas i mir darovao, rekao: “Ko umre sa spoznajom da nema boga osim Allaha ući će u Džennet.” (Ahmed, 464).
  • Iz svega navedenog, obaveza spoznaje o šehadetu: La ilahe illellah, spada u red najvažnijih i najvećih obaveza.

Značenje šehadeta: La ilahe illellah - da nema boga osim Allaha

Što znači da ne postoji božanstvo koje ima pravo na pokornost drugih osim Allaha Jedinoga. Time se negira uluhijjet – božanstvenost svega drugoga mimo Allaha Svevišnjega, uz potvrđivanje iste samo Njemu Jednome, Koji nema sudruga, ni suparnika.

Čistoća srca i smiraj duše postiže se samo uz tevhid – priznavanje Allahove jednoće.

Ilah – bog ili božanstvo, iz čega proističe da klanjanje ili obožavanje nečega/nekoga pored Allaha znači prihvatanje te stvari/bića za boga i božanstvo mimo Allaha Svevišnjeg. Sva božanstva su batil – zabluda i krivi put osim Boga Jednoga, Rabba, Stvoritelja Svevišnjeg i Uzvišenog.

Samo Allah Uzvišeni ima apsolutno i potpuno pravo da Mu se klanjamo i pokoravamo – ibadet Mu činimo, i niko drugi pored Njega. Njemu se klanjaju i pokoravaju srca iz ljubavi, poštovanja, veličanja, straha, iz poniznosti, predavanja Njemu, oslanjanja i pouzdanja u Njega, zbog molbi i potrebe. Samo od Njega Uzvišenog tražimo pomoć i podršku, na Njega se oslanjamo i u Njega pouzdajemo, Njemu se pokoravamo i namaz – molitvu radi Njega obavljamo, žrtve – kurbane u Njegovo ime prinosimo. Svaki oblik ibadeta – pokornosti obavezni smo Njemu iskazati, kako je On u Kur’anu i objavio: A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju. (El-Bejjine, 5.).

Ko bude robovao Allahu i Njemu se iskreno pokoravao, ostvarujući bit i značenje La ilahe illellah – da nema drugog boga osim Allaha, uistinu će doseći stepen prave sreće, zadovoljstva, smirenosti i živjet će lijepim i časnim životom. Ljudska srca se praktično ne mogu smiriti, osjećati sigurnim i neopterećeno osim kroz pokornost i robovanje samo Allahu Uzvišenom, u vezi čega je Svevišnji rekao: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život. (En-Nahl, 97.).

Ruknovi – temelji šehadeta La ilahe illellah.

Ova veličanstvena izjava ima dva rukna – temelja koji se trebaju poznavati radi razumijevanja njihovog značenja i onoga što iz toga proizilazi.

Prvi rukn – temelj šehadeta: La ilahe – nema boga; negacija osobine božanstvenosti kod svih stvari i bića, koja pripada samo Allahu, bez obzira da li se to pripisivalo čovjeku, životinji, kipu, nebeskom tijelu ili nečemu drugom.

Drugi rukn – temelj šehadeta: Illellah – osim Allaha; što podrazumijeva potvrđivanje osobine božanstvenosti i obaveze pokornosti (ibadeta) samo Allahu Uzvišenom, kroz sve forme ibadeta poput namaza, upućivanja dove – molbe, pouzdanja i oslanjanja na Allaha itd.

Svi oblici ibadeta – pokornosti i obredoslovlja čine se radi Allaha, s Njegovim imenom, Njemu Jednome Koji nema sudruga. Činjenje ibadeta nekome drugom pored Allaha, čak i u najmanjem obliku, predstavlja čin kufra – nevjerstva.

Allah Uzvišeni je rekao: A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići. (El-Mu’minun, 117.).

Značenje šehadeta: La ilahe illellah (Nema boga osim Allaha) sa spomenuta dva rukna – temelja nalazimo u riječima Svevišnjeg: Onaj ko ne vjeruje u šejtana (taguta), a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu. (El-Bekara, 256.) Riječi Uzvišenog: Onaj ko ne vjeruje u šejtana (taguta – svako lažno božanstvo)… – predstavlja prvi temelj šehadeta: La ilahe (Nema boga…), a završni dio ajeta: …a vjeruje u Allaha…, upućuje na drugi temelj šehadeta: … illellah (… osim Allaha).

Šehadet enne Muahmmeden resulullah – priznavanje da je Muhammed Allahov poslanik

Upoznati vjerovjesnika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao

Rođenje Vjerovjesnika

Rođen je u Mekki 570. godine gregorijanske, kao jetim, bez oca, a majku je izgubio u ranom djetinstvu. Potom ga je odgajao djed Abdul-Muttalib, a zatim amidža Ebu Talib do punoljetstva.

Život i sazrijevanje Vjerovjesnika

Živio je u plemenu Kurejš 40 godina prije poslanstva (570.-610. god.). Bio je uzor morala i primjer čestitosti i vrhunac odličja. Poznavali su ga po istaknutom nadimku Es-Sadik El-Emin (Iskreni i Povjerljivi). U prvo vrijeme bio je pastir, a zatim trgovac. Prije poslanstva Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, bio je po vjeri hanifija (pravovjernik, čistovjerac) obožavajući samo Allaha Svevišnjeg po vjerskoj praksi i naslijeđu poslanika Ibrahima, Allah mu mir i spas darovao, odbacujući da se klanja kumirima i slijedi idolopokloničku tradiciju.

Period poslanstva

Nakon što je napunio 40 godina, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, odavao se razmišljanju i činjenju ibadeta Allahu Uzvišenom u pećini Hira na Brdu svjetlosti (Džebelu-n-nur) u blizini Mekke. Na tom mjestu je dobio prvu objavu, što je bio početak misije i dostave Kur’ana Časnog, koja je glasila: Ikre bismi Rabbike-ellezi halak. (Uči u ime Gospodara Tvoga, Koji je stvorio…). Time je naglašeno da sa ovim poslanstvom počinje nova epoha; epoha znanja, izučavanja, svjetla i upute ljudima. U period od 23 godine kur’anske riječi su se nizale i spuštale Muhammedu poslaniku, Allah mu mir i spas darovao.

Početak vjerovjesničke da’we – pozivanja u islam

Tri prve godine Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, pozivao je u islam tajno, a potom je javno obznanio islamski poziv šireći ga 10 narednih godina u Mekki. U periodu javnog pozivanja Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, i njegovi ashabi – drugovi, pretrpjeli su bolne patnje, iskušenja, nasilje i pritisak od strane Kurejšija. U isto vrijeme Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, predstavljao je islam plemenima koja su dolazila u Mekku radi obreda hadždža. Tako su Medinelije prihvatile poziv islama, pa su se mekkanski muslimani u skupinama počeli iseljavati u Medinu čime je počela velika seoba – hidžra.

Poslanička Hidžra – iseljenje

Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir darovao, iselio je u Medinu, koja se tada zvala Jesrib, 622. godine, u 53 godini života, nakon što su se prvaci Kurejša, koje je pozivao u islam, tajno dogovorili da izvrše atentat na njega. U Medini je Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, živio 10 godina dostavljajući propise islama, pozivajući na obaveznost namaza, zekata i izvršavanje drugih šerijatskih naloga.

Širenje islama

Nakon iseljenja – Hidžre u Medinu (622.-632. god.), Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, postavio je temelje islamske civilizacije u njoj, jasno zacrtao obilježja muslimanskog društva. Poništio je uspostavljanje prijateljstava/neprijateljstava po osnovu plemenske pripadnosti, podsticao je na širenje znanja, uspostavio je pravdu, sistem moralnih vrijednosti i pravovjerja, bratstvo među svim muslimanima, međusobnu solidarnost i cjelokupni društveni sistem. Neka plemena su pokušala ispriječiti se na putu širenja islama, što je dovelo do brojnih ratnih pohoda. Međutim, Allah Uzvišeni je podržao islam i Svoga Poslanika, Allah mu spas i mir darovao. Nakon toga ljudi su u skupinama počeli prihvatati Allahovu vjeru. Naposljetku su i Mekkelije svojevoljno i s uvjerenjem prihvatili islam kao i većina plemena Arabijskog poluotoka.

Preseljenje Allahovog Poslanika na bolji svijet

U mjesecu saferu 11. godine po Hidžri, nakon što je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, dostavio poslanicu, ispunio zadaću poslanstva, a Allah Uzvišeni upotpunio blagodat prema ljudima i usavršio vjeru, Vjerovjesnik islama, Allah mu mir i spas darovao, se razbolio; tijelo je otežalo i vrućica se povećavala. U ponedjeljak, pod svjetlom sunca, u mjesecu rebiu-l-evvelu, 11. godine po Hidžri, što odgovara 8. junu 632. godine gregorijanske, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, predao je čistu i plemeniti dušu Gospodaru svome. Preselio je na ahiret u 63. godini života, a ukopan je u sobi Aiše, Allah s njom bio zadovoljan, uz Poslanikovu džamiju, Allah mu mir i spas darovao.

Ime našeg Poslanika
Muahmmed ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib ibn Hašim el-Kurešijj. (Muhammed sin Abdullaha, sin Abdul-Muttaliba, sin Hašima el-Kurejšije). On je najuglednijeg roda među Arapima, Allah mu mir i spas darovao.
Allahov Poslanik svim ljudima:
Allah Svevišnji je izabrao Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, za poslanika svim ljudima bez obzira na njihovo porijeklo i naciju, te je njegovo slijeđenje učinio obaveznim svakom čovjeku pojedinačno. Uzvišeni je rekao: Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.” (El-‘Araf, 158.).
Objavljen mu je Kur’an
Svevišnji je Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, objavio Kur’an, najuzvišeniju poslanicu, u kojem nema nedostatka i nedokučiv je krivotvorenju.
Pečat poslanika i vjerovjesnika
Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, odabran je od Allaha Svemogućeg za posljednjeg poslanika kao pečat vjerovjesništvu, tako da iza njega više nema poslanika ni vjerovjesnika, o čemu je Uzvišeni u Kur’anu kazao: … nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40.)Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, odabran je od Allaha Svemogućeg za posljednjeg poslanika kao pečat vjerovjesništvu, tako da iza njega više nema poslanika ni vjerovjesnika, o čemu je Uzvišeni u Kur’anu kazao: … nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40.).

Značenje šehadeta: Enne Muhammeden resulullah (i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik)

Smatrati istinitim izjave i nagovještaje Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, izvršavanje njegovih naredbi i izbjegavanje svega što je zabranio, te da robujemo i pokoravamo se Allahu Uzvišenom na način kojeg je utemeljio i prakticirao Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, i istome nas podučavao.

Šta podrazmijeva moje vjerovanje da je Muhammed Allahov poslanik?

  1. Smatrati istinitim sve što je govorio Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u bilo kom segmentu života, od čega ćemo napomenuti sljedeće:
  • Gajb – skrivene stvari kao što su Sudnji dan, Džennet i njegove ljepote, Džehenemska vatra i patnje u njoj itd.
  • Nagovještaji stanja na Sudnjem danu, zbivanja pred Sudnji dan i predznaci koji će mu prethoditi.
  • Kazivanja o ranijim narodima i dešavanja između njih i poslanika koji su im dolazili.
  1. Poslušnost Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u onome što je naredio ili zabranio, a to se ogleda u sljedećem:

 Musliman je obavezan da prihvati i vjeruje u autentične predaje od Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.

  • Izvršavanje zapovijedi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, s uvjerenjem da on ne govori po svom nahođenju, već da je to dijelom Objave koja mu se dostavlja. Uzvišeni je o pokornosti Poslaniku rekao: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. (En-Nisa’, 80.
  • Izbjegavanje svega što je zabranio Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, bilo da su to neki grijesi, loše ponašanje ili štetni i nekorisni postupci, s vjerom da nam je to zabranio zbog mudrosti i koristi poznate Allahu Uzvišenom i radi našeg interesa, makar to nama ostalo nedokučeno i nepoznato.
  • Uvjerenje da poslušnost Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u onome što je naredio ili zabranio, donosi nam korist, dobro i sreću u životu na ovome svijetu i u životu poslije smrti – ahiretu. Uzvišeni je objavio: ...i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana. (Ali Imran, 132.).
  • Vjerovanje da onaj ko krši zapovijedi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, zaslužuje prijekor i bolnu kaznu, kako je Svevišnji u Kur’anu rekao: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.).
  1. Da Allahu robujemo i pokornost činimo u skladu sa praksom Njegovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, a to se ogleda u više stvari koje je potrebno naglasiti:
  • Oponašanje Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, u vjerskim i svjetovnim stvarima; uputi, načinu življenja, dobročinstvu, u riječima, djelima, onome što je nekome odobrio ili potvrdio. Njegov Sunnet (put, praksa) je naš primjer za slijeđenje i oponašanje, jer se čovjek – rob Božiji približava svome Gospodaru, Allahu Uzvišenom i stiče veći položaj kod Njega Svevišnjeg na osnovu dosljednosti i privrženosti Sunnetu – praksi Allahovog Poslanika i njegovoj uputi, Allah mu mir i spas darovao. Uzvišeni je objavio: Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” (Ali Imran, 31.).
  • Šerijat – vjerozakon je upotpunjen i savršen: Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, dostavio nam je od Boga objavljenju vjeru, a propisi i nalozi vjere – Šerijat su savršeni i upotpunjeni, nemaju nikakvog nedostatka. Shodno tome nije dopušteno bilo kome da inovira i uspostavlja novu vrstu ili oblik ibadeta kojeg Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, nije dostavio i utemeljio.
  • Allahov Šerijat – vjerozakon je podoban za svako vrijeme i mjesto: Propisi vjere i nalozi Šerijata spomenuti u Allahovoj Knjizi ili Sunnetu – praksi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, podobni su za svako vrijeme i svako mjesto, jer interes i potrebe ljudi najbolje poznaje njihov Stvoritelj Koji ih je iz ničega učinio postojećim.
  • Usklađenost djela sa Sunnetom – praksom Poslanika, Allah mu mir i spas darovao: Da bi neki ibadet – oblik pokornosti Allahu bio prihvaćen – kabul kod Allaha Uzvišenog potrebno je da bude popraćen iskrenom namjerom – nijjetom da se dotični ibadet čini samo Allaha Uzvišenog radi i da bude u skladu sa Sunnetom – praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao. U vezi toga Allah Uzvišeni je rekao: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje! (El-Kehf, 110.). Pojam dobra djela, znači: ispravna djela koja su u skladu sa Sunnetom – praksom Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas darovao.
  • Zabrana inoviranja (unošenja novotarija/bid’ata) u vjeri: Ko inovira neko djelo ili ibadet – oblik pokornosti Allahu Uzvišenom, a što se ne uklapa u praksu – Sunnet Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, želeći time da izražava pokornost i poslušnost Allahu Svevišnjem, kao da promijeni način obavljanja namaza, takav se smatra neposlušnim Poslaniku i oponentom njegovim nalozima, i ta će mu djela biti odbačena. Uzvišeni je o tome objavio: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.). Allagov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede nešto novo što mu ne pripada, bit će mu odbačeno.” (El-Buhari, 2550 i Muslim, 1718).

Šerijatske zabrane inoviranja (novotarija) u vjeri, dodavanja ili oduzimanja u propisanim ibadetima – vjerskim obredima, imaju za cilj da sačuvaju i zaštite vjeru od skrnavljenja i krivotvorenja. Na taj način izbjegava se pojava da vjera bude predmetom ljudskih hirova i prohtjeva. Ali s druge strane, Šerijat usmjerava ljudski potencijal i umne sposobnosti na kreativnost, inoviranje, istraživanje i otkrivanje tajni prirode i svemira što bi moglo donijeti korist životu i čovječanstvu u razvoju i unapređenju sadašnjosti i budućnosti.