Šest ruknova vjerovanja – temelji vjerovanja (imana)

Šta znači vjerovati u Allaha Uzvišenog

To je čvrsto uvjerenje da postoji Allah Uzvišeni, priznavajući da je On gospodar svega – rububijjet, da je On jedini bog koji se obožava – uluhijjet i da On ima najljepša imena - el-esmau-l-husna i savršena svojstva – sifate.

O četiri navedene stvari u vezi vjerovanja u Allaha, govorit ćemo detaljnije kako slijedi:

1. Prirodnost čovjeka potvrđuje postojanje Allaha

Prirodnost čovjeka potvrđuje postojanje Allaha

Priznavanje postojanja Allaha Uzvišenog je prirodna ili urođena stvar u svakom čovjeku, tako da ne postoji potreba za velikim dokazivanjem te činjenice. Većina ljudi priznaje i potvrđuje postojanje Boga, bez obzira kojoj religiji pripadali i kakav ideološki pravac zastupali.

U dubini duše, srčano osjećamo da Bog postoji, zato se u tegobama i nedaćama Njemu i obraćamo za pomoć bez razmišljanja, spontano, na osnovu urođenog osjećaja vjere kojeg je Allah Uzvišeni usadio u dušu svakog čovjeka, makar to neki pokušavali prikriti i negirati.

Vidjeli smo ili čuli o tome kako se Uzvišeni odazvao dovama – molbama potrebnika, nevoljnika i onih koji su ga iskreno dozivali, što je uvjerljiv dokaz da Bog doista postoji.

Dokazi o postojanju Allaha Svevišnjeg su jasni i tako brojni da ih je nemoguće sabrati, od toga ćemo spomenuti neke:

Čovjek je sâm po sebi jedan od najvećih dokaza Allahovog postojanja, što će lahko zaključiti oni koji razmišljaju, zapažajući blagodati koje je Allah Svemogući podario čovjeku; razum, izoštrena čula, skladnost i savršenost tijela. Uzvišeni je rekao: Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne vidite? (Ez-Zarijat, 20.-21.).

• Općeprihvaćena činjenica je da svako stvorenje mora imati stvoritelja, a svaki događaj uzročnika. Mnogobrojna i raznovrsna stvorenja koja poznajemo nužno je da imaju svoga stvoritelja koji ih je izveo u pojavni svijet. Nije li to Allah Svemogući, jer zdrav razum i logika ne prihvataju da stvorenje nastane bez stvoritelja ili da samo sebe stvori?! Besmisleno je da ono što ne postoji proizvede ili stvori sebe – fizički postojeće. O tome je Allah Uzvišeni rekao: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! (Et-Tur, 35.). Pojašnjenje ajeta: Oni nisu postali bez Stvoritelja, niti su oni mogli sami sebe stvoriti, što nužno dovodi do zaključka da ih je stvorio Allah Svemogući.
• Precizan sistem funkcioniranja svemira sa nebesima, zvijezdama, Zemljom i drvećem na njoj, … neosporni je pokazatelj da cijeli svemir ima samo jednog stvoritelja, a to je Allah Uzvišeni: To je Allahovo djelo Koji je sve savršeno stvorio. (En-Neml, 88.). Nebeska tijela; planete i zvijezde plove u kosmosu u preciznim sistemima koji se ne remete, a u isto vrijeme svako nebesko tijelo kruži oko svoje ose, u svojoj kružnoj putanji, ne prelazeći je unutar sistema. Allah Uzvišeni je rekao: Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove. (Ja-Sin, 40.).

2. Vjerovanje da je Allah gospodar svega - rububijet

Šta znači vjerovati da je Allah gospodar svega, odnosno priznavati Njegov rububijjet?

To znači čvrsto uvjerenje i vjerovanje da je samo Allah Uzvišeni gospodar svega – Er-Rabb, Vlasnik – El-Malik, Stvoritelj – El-Halik, Opskrbitelj Er-Razik, Darovatelj života i smrti – El-Muhji El-Mumit, On određuje i daje korist i štetu En-Nafi Ed-Dar, On svim upravlja i sve određuje, kod Njega su riznice dobra, On je svemoćan – El-Kadir i nema sudruga.

Jednom riječju kazano to podrazumijeva priznavanje i očitovanje Allahove jednoće u Njegovim radnjama (ef’alun), čvrsto vjerujući u:

Da je samo Allah Uzvišeni stvoritelj svega postojećeg u svemiru i da pored Njega nema drugog stvoritelja, kako je On Svevišnji i kazao u Kur’anu: Allah je Stvoritelj svega. (Ez-Zumer, 62.).

A što se tiče čovjekovog rada, to se ne može nazvati stvarnim stvaranjem jer se odnosi na sklapanje, sastavljanje i transformiranje već postojećeg iz jednog stanja u drugo, a nikako izvođenjem/kreiranjem nove stvari iz nepostojanja – ništice, iz neživog u živo.

Vjerujući da je Allah Uzvišeni opskrbitelj – Er-Rezzak, svih stvorenja i da pored Njega nema drugog opskrbitelja, o čemu je On rekao: Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. (Hud, 6)

Vjerujući da je samo Allah Uzvišeni vlasnik – El-Malik, svega postojećeg, i da pored Njega nema apsolutnog i suštinskog vlasnika, o čemu je u Kur’anu objavio: Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima. (El-Ma’ida, 120.).

Vjerujući da samo Allah određuje i upravlja svime, te da pored Njega ne postoji neko ko određuje i upravlja. Uzvišeni je objavio: On upravlja svima, od neba do Zemlje, ... (Es-Sedžda, 5.). Ako govorimo o čovjekovom određivanju i upravljanju stvarima iz njegovog života, ono se odnosi samo na ono što čovjek posjeduje i u mjeri koliko sežu njegove ograničene mogućnosti, a i nakon toga njegovo određivanje i upravljanje može da urodi plodom ili da podbaci. Međutim, odredbe i upravljanje Stvoritelja Svemogućeg su sveobuhvatne, nikoga i ništa ne izostavljaju, sprovode se i niko im se ne može suprotstaviti ili od njih nekamo umaći.

Arapski mušrici – idolopoklonici iz vremena Allahovog Poslanika priznavali su gospodarstvo – rububijjet Allaha Uzvišenog

Nevjernici iz doba Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, priznavali su da je Allah Uzvišeni Stvoritelj, Vladar svega, Upravitelj, no to nije bilo dovoljno da budu pripadnici islama, o čemu je Uzvišeni rekao: A da ih upitaš: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju?” - sigurno bi rekli: “Allah!” (Lukman, 25.).

To se može obrazložiti na način da onaj ko priznaje da je Allah Uzvišeni Gospodar svih svjetova, tj. njihov Stvoritelj, Vladar, Opskrbitelj i Uzdržavalac, obavezan je da Mu se pokori i samo Njemu klanja – ibadet čini, ne držeći da Mu je neko ravan ili sličan.

Nerazumno je priznati da je Allah Uzvišeni Stvoritelj svega, Upravitelj svemira, Darovatelj života i smrti, a potom neku oblik ibadeta – pokornosti i dobročinstva činiti u ime nekoga drugoga. To je najrazvratniji oblik nepravde i najteži grijeh, zato je Lukman savjetujući sina svoga kazao: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13.).

Kada su Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, pitali: “Koji je najveći grijeh kod Allaha?!”, on je odgovorio: “Da Allahu, Koji te stvorio, pripišeš sudruga!” (El-Buhari, 4207 i Muslim, 86).

 Vjerovanje da je Allah gospodar svega ulijeva smiraj u srce. .

Vjerovanje u rububijjet – Allahovo gospodarstvo uliva smiraj u srca

Kada čovjek, bez imalo sumnje, postane uvjeren da nijedno stvorenje ne može umaći Allahovoj odredbi – kaderu, - jer Allah Uzvišeni je njihov jedini Gospodar i Vlasnik, Koji upravlja njima kako hoće i u skladu Njegove mudrosti, On je njihov Stvoritelj i sve osim Njega je stvoreno, ovisno o Njemu, On svim upravlja, nema drugog stvoritelja osim Njega, samo ih On opskrbljuje, u svemiru On odredbe čini i ni atom se ne pomjeri bez znanja i dopusta Njegova, - takva spoznaja učini srce čovjeka vezanim samo za Allaha Uzvišenog i ovisnim o Njemu, oslanjajući se na Njega u molbama, radu i svim drugim životnim prilikama. I ne samo to, već čovjek s takvim uvjerenjem i spoznajom prihvata sa smirenošću, zadovoljstvom, odlučnošću i voljom sve životne izazove, jer ako se potrudio spram svoje moći u ostvarenju životnih ciljeva, molio Allaha za pomoć i podršku, time je ispunio svoju obavezu. U takvom stanju i odnosu prema životu, čovjek će ostvariti duševni smiraj da ne čezne za onim što je u posjedu drugih, jer u suštini Allah Uzvišeni sve određuje, daje, stvara i odabira šta hoće i kako hoće.

3. Vjerovanje da je samo Allah bog - uluhijjet

 Priznavanje Allahove jednoće – da je samo On bog uz punu predanost – ibadet Njemu predstavlja samu srž šehadeta: La ilahe illellah.

Šta znači vjerovati da je samo Allah bog, odnosno pripisivanje osobine božanstvenosti (uluhijjet) samo Allahu?

To znači čvrsto vjerovati da samo Allah Uzvišeni ima pravo da Mu se iskazuje svaki oblik pokornosti – ibadeta, srčani-umni ili praktični-fizički poput dove, strahopoštovanja, pouzdanja, traženja pomoći, namaza, posta, zekata itd., negirajući pravo bilo kojeg lažnog božanstva na ibadet, osim prava Allahovog. Uzvišeni je objavio: A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (El-Bekara, 163.).

Allah Uzvišeni u navedenom ajetu konstatira da je bog samo Jedan Bog, tj. božanstvo kojem se klanja i pokorava, tako da nije dopušteno, pored Njega, prihvatati nekoga ili nešto za boga, ili se klanjati nekom drugom božanstvu osim Allahu Uzvišenom.

Važnost vjerovanja da je samo Allah bog – priznavanje osobine božanstvenosti (uluhijjet) samo Allahu

Priznavanje osobine božanstvenosti (uluhijjet) samo Allahu Uzvišenom ogleda se u sljedećem:

1. To je svrha radi koje su stvoreni ljudi i džini, da bi robovali i pokoravali se Allahu Jedinome, ne pripisujući Mu sudruga, o čemu je Uzvišeni u Kur’anu kazao: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (Ez-Zarijat, 56.).
2. Zbog utemeljenja uluhijjeta – ispravne pokornosti Allahu Uzvišenom pored Kojeg ne postoji drugo božanstvo i poricanja lažnih božanstva, slati su poslanici i spuštane nebeske objave kako i navodi Uzvišeni: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” (En-Nahl, 36.).
3. To je prva obaveza – vadžib svakog čovjeka kako se navodi u oporuci Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, prilikom slanja Mu’az ibn Džebela, Allah s njim bio zadovoljan, u Jemen, rekavši: “Doći ćeš među sljedbenike Knjige, pa ih prvo pozovi da priznaju da nema drugog boga osim Allaha.” (El-Buhari, 1389 i Muslim, 19). Što znači: pozovi ih da samo Allahu Jedinome pokazuju pokornost i u ime Njegovo čine sve oblike ibadeta – obredoslovlja.
4. Vjerovanje i pripisivanje osobine božanstvenosti – uluhijjeta samo Allahu Uzvišenom je suština značenja šehadeta: La ilahe illellah; ilah znači bog, božanstvo kojem se klanja, a samo Allah Svevišnji posjeduje apsolutno pravo da Mu se pokoravamo i klanjamo, tako se nijedan oblik ibadeta – obredoslovlja ne iskazuje nekome drugome osim Njemu.
5. Priznavanje da je samo Allah jedini bog jeste logički rezultat i posljedica vjerovanja u Allahovo gospodarstvo; da je On jedini Stvoritelj, Vladar svega i sveopći Upravitelj.

 Šta znači pojam ibadet – robovanje?

Ibadet je pojam koji obuhvata sve radnje i riječi, naređene ili pohvaljene od Uzvišenog Allaha, a koje On Svevišnji voli, bez obzira da li su to praktična i fizička djela poput namaza, zekata ili hadždža, ili skrivene, srčane radnje kao što je ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, strahopoštovanje prema Svemogućem, pouzdanje u Njega, traženje pomoći i podrške od Njega Silnoga itd.

Ibadet je moguć u svim životnim poljima

 Sva ljudska djela uz iskrenu namjeru smatraju se ibadetom za koji slijedi Božanska nagrada.

Ibadet – iskazivanje pokornosti Allahu Uzvišenom ne izostavlja nijednu ljudsku radnju pod uvjetom da je prati iskrena namjera pokoravanja Allahu Uzvišenom i sticanja Njegovog zadovoljstva. Ibadet u islamu nije sveden samo na temeljne vjerske obrede kao što su namaz, post i njima slično, već, uz iskrenu namjeru i ispravan cilj, obuhvata sve korisne ljudske radnje za koje će uslijediti Božija nagrada. Na takav način, cijeli život muslimana je ibadet – iskazivanje pokornosti Allahu. Primjera radi, ako musliman uzima hranu i piće ili se odmara kako bi time bio spremniji izvršiti obaveze prema Allahu Uzvišenom, to će mu biti uvršteno u čin ibadeta. Ženidba radi očuvanja čednosti i moralnosti, bit će ibadet. S nijetom pokornosti Bogu svaki posao: trgovina, sticanje imetka…, postaju ibadet. Sticanje znanja, obrazovanje, istraživanje, inoviranje, otkrivanje naučnih činjenica i zakonitosti, postaju ibadet. Briga žene o domaćinstvu, pažnja prema mužu, odgajanje djece, sve su to oblici ibadeta. Takav slučaj je sa svakim čovjekovim činom, u bilo kom segmentu života, bit će uvršteni u ibadet ako su za dobrobit zajednice učinjeni radi zadovoljstva Allaha Svevišnjeg.

Ibadet – mudrost radi koje smo stvoreni

Allah Uzvišeni u Kur’anu rekao je: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki! (Ez-Zarijat, 56.-58.).

Svevišnji nas obavještava o mudrosti stvaranja džina i ljudi te da se ona ogleda u njihovom činjenju ibadeta Allahu Uzvišenom.

Allah Svemoćni je neovisan o ibadetima – pokornosti i predanosti ljudi koju Mu iskazuju, nego ljudi ovise o ibadetu Allahu, jer imaju stalnu potrebu za Njim Svevišnjim.

Ako čovjek zanemari cilj radi kojeg je stvoren, te se prepusti strastima i užicima dunjalučkim, zaboravljajući Božansku mudrost svoga boravka na Zemlji, postat će obično stvorenje koje se ničim ne odlikuje i ne razlikuje od ostalih stvorenja i životinja na ovoj planeti. I životinje također jedu i zabavljaju se, međutim one neće polagati račun na Sudnjem danu za svoje postupke, za razliku od čovjeka. Uzvišeni je kazao: ... a oni koji ne vjeruju - koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere - njihovo će prebivalište vatra biti! (Muhammed, 12.).

Oni su slični životinjama u svom ponašanju i životnim ciljevima pa će zbog toga biti kažnjeni jer su obdareni razumom da razmišljaju, shvataju i zaključuju, dočim je to životinjama uskraćeno pa ne mogu misliti.

Ruknovi ibadeta – temelji pokornosti Allahu Uzvišenom

 Za ispravnost ibadeta potrebno je isuniti dva uvjeta: iskrenost (ihlas) – činjenje djela u ime Allaha i usklađenost istoga sa praksom (sunnetom) Poslanika.

Ibadet kojim je Allah Uzvišeni zadužio ljude stoji na dva važna temelja:

Prvi temelj (rukn) ibadeta: Potpuna predanost, poniznost i strahopoštovanje.

Drugi temelj (rukn) ibadeta: Izražavanje iskrene i najviše ljubavi prema Allahu Uzvišenom.

Stoga ibadet kojim je Allah Uzvišeni obavezao Svoje robove treba da sadrži potpunu predanost, poniznost i strahopoštovanje prema Allahu Svemogućem, uz iskreni i najviši oblik ljubavi prema Njemu, nade u Njegovu milost i želje za Njegovom blizinom.

Otuda, ljubav u kojoj nema poniznosti i strahopoštovanja ne može se nazvati ibadetom, kao što je ljubav iskazana prema imetku ili hrani. Također, strah ako ga ne prati ljubav nije od ibadeta, npr. strah od zvijeri ili nepravde tiranina. Zato konstatiramo da djelo u kojem se spoji strahopoštovanje i ljubav istodobno, ono poprima epitet ibadeta. A ibadet se čini i iskazuje samo Allahu Uzvišenom.

Uvjeti ispravnosti ibadeta – pokornosti Allahu Uzvišenom

Da bi neki čin ibadeta bio ispravan i primljen (kabul) kod Allaha Uzvišenog, mora ispuniti dva uvjeta:

Uzvišeni je u kontekstu toga kazao: Doista onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati. (El-Bekara, 112.).

Šta znači: ... onoga ko se bude Allahu pokoravao..., tj. potvrđivao Allahovu jednoću, svjedočio da je Allah jedini Bog i predano samo Njemu, s iskrenošću, ibadet činio.

A riječi: … i uz to dobra djela činio..., misli se: slijedio put Šerijata – pridržavao se vjerskih normi i propisa i onoga što je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, utemeljio u sunnetu – svojoj praksi.

Kada je riječ o obaveznosti usklađivanja ibadeta sa sunnetom – praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, tada se misli na obredoslovne ibadete: namaz, post, zikr – veličanje i slavljenje Allaha Uzvišenog. Međutim, u općim ibadetima koji nisu vjerom precizirani kao što su običaji ili svakodnevne radnje čovjeka koje uz iskrenu namjeru – nijjet prelaze u ibadet i donose Božansku nagradu, u njima se ne uvjetuje usklađenost sa sunnetom Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, npr. bavljenje sportom radi jačanja tijela u pokoravanju i izvršavanju Allahovih naredbi ili bavljenje trgovinom s nijjetom opskrbljivanja porodice, u takvim djelima usklađenost sa sunnetom nije obavezna. Dovoljno je da to budu dopuštene radnje u kojima nema grijeha i da se ne kose sa praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.

Širk – pripisivanje Bogu sudruga ili smatrati nekoga Njemu ravnim

• Širk poništava vjerovanje da je samo Allah jedini Bog. Ako je vjerovanje u uluhijjet – pripisivanje osobine božanstvenosti samo Allahu Uzvišenom i činjenje ibadeta – izražavanje pokornosti i klanjanja samo Njemu Uzvišenom, najveća vjerska obaveza – vadžib, onda je širk, s druge strane, najveći grijeh kod Allaha Svevišnjeg kojeg neće oprostiti bez iskrenog pokajanja – tevbe o čemu je Uzvišeni kazao: Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. (En-Nisa’, 48.). Kada su Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, pitali o najvećem grijehu kod Allaha, on je rekao: “Da Allahu koji te stvorio smatraš nekoga ravnim.” (El-Buhari, 4207 i Muslim, 86).
• Širk ima za posljedicu poništenje svih ranije učinjenih dobrih djela, o čemu nas u Kur’anu obavještava Svemogući: A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili. (El-En’am, 88.). Ahiretska kazna za širk je vječni boravak u džehennemskoj vatri na što upućuju riječi Uzvišenog: Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti. (El-Ma’ida, 72.)

Širk se dijeli na dvije vrste, veliki i mali širk

1. Veliki širk: Činjenje nekog ibadeta nekome drugom, u ime nekoga drugoga pored Allaha Uzvišenog. Svako učinjeno djelo s kojim je Allah Uzvišeni zadovoljan predstavlja čin ibadeta, pa ako se učini radi nekoga drugog, a ne u ime Allaha Svemogućeg, onda je to širk i očit čin nevjerstva.

Primjeri velikog širka: Moliti i tražiti pomoć od nekoga drugog pored Allaha Uzvišenog; moliti za ozdravljenje bolesnika, za obilniju opskrbu i slično. Ili se pouzdavati u pomoć nekoga drugog osim Allaha Svemogućeg, činiti sedždu stvorenome pored Stvoritelja itd. Uzvišeni je u Kur’anu objavio: Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! (Gafir, 60.)

U drugom ajetu, rekao je: ...a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici! (El-Ma’ida, 23.).

Također je kazao: Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (En-Nedžm, 62.).

Osoba koja učini neki obred ibadeta u tuđe ime, pored Allaha Uzvišenog, postala je nevjernik (kafir) i idolopoklonik (mušrik).

2. Mali širk: Svako djelo ili riječ koji vode do velikog širka ili su sredstva koja približavaju granici velikog širka.

Primjer malog širka: neznatan dio rijaluka – pretvaranja, npr. sporo klanjanje namaza radi ostvarenja efekta pobožnosti pred ljudima, ili podizanje glasa prilikom učenja Kur’ana ili činjenja zikra da bi drugi primijetili njegovo dobročinstvo i hvalili ga. U vezi malog širka Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Najviše čega se bojim za vas je mali širk.” Prisutni upitaše: “A šta je to mali širk, Allahov Poslaniče?” On, Allah mu mir i spas darovao, odgovori: “Rijaluk (pretvaranje).” (Ahmed, 23630).

U slučaju da neko ne čini ibadet osim radi pokazivanja pred ljudima, a da nije toga ne bi ni klanjao, niti bi postio, po srijedi je onda praksa munafika – licemjera koja se kvalificira kao veliki širk koji izvodi iz vjere.

Da li se molba upućena ljudima i traženje od njih smatra širkom?

edan od ciljeva islama je oslobađanje čovjekovog uma od praznovjerja i zabluda, te izbavljenje samog čovjeka od podčinjenosti i robovanja bilo kome osim Allahu Uzvišenom.

Zbog toga je islam strogo zabranio prizivanje pomoći od umrlih, predmeta ili pojava iz prirode, kao i pokoravanje, izražavanje poniznosti i strahopoštovanja istima, jer su to klasični oblici praznovjerja i širka.

Dočim, kada je riječ o molbi ili traženju usluge od živoga, u onome što on može učiniti, primjera radi da pomogne u nečemu, ukaže pomoć osobi koja se davi u vodi, da na molbu svoga brata u vjeri uputi Allahu Uzvišenom dovu za njegovo dobro itd, - to je u vjeri dopušteno – džaiz.