Vjerovanje u Allahova lijepa imena i savršene atribute

To podrazumijeva vjerovanje i prihvatanje svega što je Allah Uzvišeni potvrdio za Sebe u Kur’anu ili Sunnetu Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, od imena ili atributa, na način kako to Njemu Svemogućem dolikuje.

Allah Uzvišeni ima najljepša imena i savršene attribute, niko Mu nije sličan u tome, o čemu je On kazao: Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.). Allah Uzvišeni je čist od bilo kakve sličnosti sa nekim od Svojih stvorenja, kako u imenima tako i u atributima.

Neka Allahova imena:

Rekao je Allah Uzvišeni: Milostivi, Svemilosni (El-Fatiha, 3.) / Er-Rahman, Er-Rahim/

Rekao je Allah Uzvišeni: On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.) / Es-Semi’, El-Besir/

Rekao je Allah Uzvišeni: A On je silan i mudar. (Lukman, 9.) / El-Aziz, El-Hakim/ .

Rekao je Allah Uzvišeni: Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni. (El-Bekara, 255.) / Allah, El-Hajj, El-Kajjum/)

Rekao je Allah Uzvišeni: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. (El-Fatiha, 2.) / Allah, Rabbu-l-alemin/

Plodovi vjerovanja u Allahova lijepa imena i savršene atribute

  1. Povećanje spoznaje o Allahu Uzvišenom. Onaj ko povjeruje u Allahova imena i Njegove atribute povećat će svoju spoznaju o Allahu Svemilosnom. Time će njegovo vjerovanje biti dodatno osnaženo, uvjerenje u Allahovu jednoću ojačano a srce bi se takvom spoznajom trebalo ispuniti još većom ljubavlju i čežnjom prema Allahu, poštovanjem i predanošću Njemu Svemogućem.

  2. Zahvaljivanje i veličanje Allaha Uzvišenog Njegovim lijepim imenima, što se inače ubraja u najodabraniji zikr – slavljenje Allaha Sveznajućeg, jer je On rekao: O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite. (El-Ahzab, 41.).

  3. Upućivanje dove i traženje pomoći od Allaha Uzvišenog Njegovim lijepim imenima, Svemogući je u Kur’anu kazao: Allah ima najljepša imena i vi Ga molite njima. (El- ‘Araf, 180.). Naprimjer, da molitelj u dovi kaže: “O Opskrbitelju (Ja Rezzaku), opskrbi me! O Ti koji pokajanja primaš (Ja Tevvabu), primi moje pokajanje! O Milostivi (Ja Rahimu), smiluj mi se!”

Najveći stupanj imana – vjerovanja

Iman je podijeljen po stupnjevima, tako da griješenjem i zaboravom na Allaha iman – vjerovanje muslimana opada i slabi, dočim se iman pokornošću Allahu Uzvišenom i činjenjem ibadeta, dobrih djela i pokazivanjem strahopoštovanja prema Allahu Svemogućem, srazmjerno tim djelima povećava i jača.

Najveći stupanj vjerovanja – imana u terminologiji Šerijata naziva se ihsan (dobročinstvo), a Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas podario, definirao ga je riječima: “Da robuješ – pokoravaš se Allahu kao da Ga vidiš, pa iako ti Njega ne vidiš, On tebe doista vidi!” (El-Buhari, 50 i Muslim, 8).

Zato budi svjestan u svakom stanju: dok sjediš, stojiš, kada se šališ i kad si ozbiljan, da te Allah Uzvišeni vidi i da gleda u tebe. Iz tog razloga, ne čini grijeh kad znaš da te Allah Uzvišeni vidi. Ne dopusti da te savlada strah i beznađe uz spoznaju da je Allah Svemogući uz tebe. Kako se možeš osjećati usamljenim ako dozivaš i moliš Allaha Uzvišenog u svojim dovama i namazu?! Kako ti duša može omiliti grijeh ako si uvjeren da Allah Sveznajući poznaje tvoju skrivenu i javnu stranu života?! Pa čak i kad posrneš i pogriješiš, povratiš se i pokaješ, oprost od Allaha Uzvišenog zamoliš, a On ti oprosti i pokajanje usliša.

Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog

  1. Allah Uzvišeni otklanja od vjernika sve ružno i štetno. On ih izbavlja iz teškoća, čuva ih od spletki neprijatelja, kako je i objavio: Allah doista štiti vjernike. (El-Hadždž, 38.).

  2. Vjerovanje je uzrok lijepog i ugodnog života. Uzvišeni je kazao: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život. (En-Nahl, 97.).

  3. Vjerovanje oslobađa dušu (psihu) od svih praznovjerja, zabluda i strahova. Ko povjeruje istinski u Allaha Uzvišenog, on se predaje Allahu Svemogućem u svemu, jer On Uzvišeni je Gospodar svjetova, On je jedini Bog pored Kojeg nema drugog boga, tako da vjernik s tim spoznajama ne boji se stvorenja, ne oslanja se i ne ovisi o ljudima, zbog čega postaje slobodan i oslobođen svih praznovjerja i zabluda.

  4. Zadobijanje Allahovog zadovoljstva, što predstavlja najveći plod i rezultat vjerovanja, a time se zaslužuje ulazak u Džennet, uspjeh uživanja u vječnoj blagodati i Allahova potpuna milost.

Vjerovanje u meleke

Šta znači vjerovati u meleke:

Istinsko uvjerenje da meleki postoje, da oni predstavljaju dio gajba – skrivenog svijeta koji se razlikuje od svijeta ljudi i svijeta džina. Meleki su časna, plemenita i Bogu pokorna stvorenja koja Mu na primjeren i dostojanstven način robuju. Oni izvršavaju Allahova naređenja bez pogovora, kako im se naredi i nikada grijeh ne čine.

Uzvišeni je kazao: A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. (El-Enbija’, 26.-27.).

Vjerovanje u meleke je jedan od šest temelja imana – vjerovanja. Svemogući je objavio: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, ... (El-Bekara, 285.).

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “… Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u sudbinu: u odredbu dobra i zla.” (Muslim, 8).

Šta podrazumijeva vjerovanje u meleke?

  1. Vjerovanje u postojanje meleka: vjerujemo da ih je Allah Uzvišeni stvorio, prisutni su u zbiljskom svijetu, stvoreni su od svjetlosti – nura, po stvaralačkoj prirodi su usmjereni na poslušnost i pokoravanje Allahu Svemogućem.
  2. Vjerovanje u postojanje meleka pojedinačno čija su nam imena obznanjena, kao što je melek Džibril, Allah mu mir i spas podario. A u druge meleke, koje ne poznajemo po imenu, vjerujemo općenito.
  3. Vjerovanje u osobine – svojstva meleka koja su nam poznata, na primjer:

Da su oni dio gajba – skrivenog, nevidljivog svijeta, stvoreni su i pokorni Allahu Uzvišenom, nemaju osobina božanstvenosti (uluhijjet) niti osobina gospodarstva (rububijjet). Oni su u potpunosti pokorni i predani Allahu Svemogućem, izvršavajući ono što im On naredi, o čemu je Uzvišeni kazao: ...koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6.).

Meleki su stvoreni od svjetlosti. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Meleki su stvoreni od nura – svjetlosti.” (Muslim, 2996).

Oni imaju i krila, a Allah Svemogući nas obavještava da se međusobno razlikuju po broju krila. U Kur’anu je objavljeno: Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može. (Fatir, 1.).

  1. Da vjerujemo u djela, o kojima smo obaviješteni da ih meleki, po Allahovom naređenju, čine, od čega ćemo spomenuti:

Za dostavljanje objave poslanicima, Allah im mir i spas darovao, zadužen je melek Džibril, Allah mu mir i spas darovao.

Za uzimanje duša pri smrtnom času zadužen je Melek smrti (Meleku-l-mevt) i njegovi pomagači.

Za zapisivanje i arhiviranje ljudskih djela, dobrih i loših, zaduženi su meleki Plemeniti pisari (Kiramen katibin).

Plodovi vjerovanja u meleke

Vjerovanje u meleke donosi mnogobrojne plodove za život vjernika, navest ćemo neke:

  1. Spoznaja Allahove veličine, snage i apsolutne moći, jer veličina stvorenja upućuje na veličinu Stvoritelja, što doprinosi da vjernik više veliča i poštuje Allaha Svemogućeg koji je od svjetlosti stvorio meleke sa krilima!

  2. Ustrajnost u pokornosti Allahu Uzvišenom, jer onaj ko vjeruje u meleke koji pišu svako čovjekovo djelo, mora pokazati više strahopoštovanja prema Allahu Uzvišenom, izbjegavajući svaki grijeh u tajnosti i na javi.

  3. Strpljivost u izvršavanju Allahovih naredbi, te osjećaj smirenosti i neusamljenosti jer vjernik je čvrsto uvjeren da je ovaj prostrani svemirski prostor ispunjen hiljadama i hiljadama meleka koji se klanjaju Allahu Uzvišenom u skladu i savršenstvu, u najljepšem obliku ibadeta.

  4. Zahvala Allahu Uzvišenom na pažnji prema čovjeku, jer je On Svemogući zadužio neke meleke da čuvaju i štite čovjeka.

Vjerovanje u Allahove objavljene Knjige (kitabe)

Šta podrazumijeva vjerovanje u Allahove Knjige:

 Ispis Kur’ana Časnog radi se po najpreciznijim normama kvaliteta

Čvrsto uvjerenje da je Allah Uzvišeni objavljivao Knjige (kitabe) koje je putem Svojih poslanika dostavljao ljudima, te da sadržaj tih knjiga predstavlja Allahov govor (kelam) kojeg je izrekao stvarno, onako kako dolikuje Njemu Uzvišenom, a u njima se nalazi istina (hak), svjetlo (nur) i uputa (huda) za spas svim ljudima na dunjaluku i ahiretu.

Vjerovanje u Allahove Knjige je jedan od šest temelja islamskog vjerovanja. Uzvišeni je rekao: O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. (En-Nisa’, 136.).

Vidimo da Allah Uzvišeni naređuje da se vjeruje u Njega, u Njegove poslanike, u Knjigu koju je objavio Svome Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, a odnosi se na Kur’an, te da se vjeruje u Knjige koje su ranije objavljene, misli se prije objave Kur’ana.

O vjerovanju je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “... i da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove Knjige, u Njegove poslanike, da vjeruješ u Sudnji dan i u sudbinu (kader), bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8).

Šta sve obuhvata vjerovanje u Allahove Knjige – kitabe?

  1. Vjerovati da su objavljene od Allaha Uzvišenog.
  2. Vjerovati da je njihov sadržaj Allahov govor – kelamullah.
  3. Vjerovati u sve Knjige koje je Allah Uzvišeni spomenuo, kao što je Kur’an kojeg je objavio Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, zatim Tevrat (Tora, Stari zavjet), kojeg je objavio Musau, Allah mu mir i spas darovao, ili Indžil (Evanđelje, Biblija, Novi zavjet) kojeg je objavio Isau, Allah mu mir i spas darovao.
  4. Vjerovanje u autentične (Kur’anom potvrđene) vijesti i nagovještaje ranijih objava.

Odlike i specifičnosti Kur’ana

Kur’an Časni je Allahov govor, objavljen našem uzoru, vjerovjesniku Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, te zato vjernik poštuje i cijeni ovu Knjigu, pridržava se njenih naputa, izvršava naredbe, razmišlja o njenim porukama i često je čita.

Dovoljan je razlog naše privrženosti Kur’anu da je u njemu naša životna uputa i ključ spasa na ahiretu.

Kur’an Časni je krunisan brojnim odlikama i specifičnostima čime se izdvaja od prethodnih nebeskih objava, navest ćemo neke:

  1. Kur’an je obuhvatio srž svih Božanskih propisa i naputa ljudima, potvrđujući i argumentirajući poruke prethodnih objava i obavezu pokoravanja - ibadeta samo Allahu Uzvišenom.

Uzvišeni je objavio: A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. (El-Ma’ida, 48.).

Šta to znači: da potvrdi knjige prije nje objavljene, tj. kur’anska poruka je podudarna i istovjetna onome što je objavljeno u prethodnim Božijim knjigama; u konstatacijama, vijestima, temeljima vjerovanja i drugome. A riječi Uzvišenog i da nad njima bdi., misli se i da Kur’an bude svjedok i nastavak onoga što je dostavljeno u prethodnim Objavama nebeskim.

  1. Kur’an obavezuje sve ljude, bez obzira na njihovo porijeklo i jezike kojim govore, da prihvate Kur’an, djeluju po njegovim nalozima, ne osvrćući se na vremensku distancu između njih i perioda objave Kur’ana, dok su ranije objavljene knjige dolazile samo jednom narodu i za određeni vremenski period. Uzvišeni je kazao: A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. (El-En’am, 19.).
  2. Allah Uzvišeni se zauzeo za čuvanje Kur’ana, tako da originalnost njegovog teksta nikada neće biti krivotvorena i oskrnavljena. O tome je Uzvišeni objavio: Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (El-Hidžr, 9.). Iz tog razloga sve o čemu Kur’an kazuje jeste sušta istina u koju moramo vjerovati.

Kakve su naše obaveze prema Kur’anu?

  • Obavezni smo voliti Kur’an, uzdizati ga na stepen počasti i uvažavanja, jer to je govor Stvoritelja, a Njegov govor je najbolji i najistinitiji govor.
  • Dužni smo čitati Kur’an i izučavati ga, razmišljati o ajetima (rečenicama) i surama (odlomcima) Kur’ana. Trebamo promišljati kur’anske poruke i savjete, kazivanja i obavještenja, a zatim mjeriti svoju životnu praksu sa kur’anskim smjernicama, kako bi razdvojili istinu od zablude.
  • Dužni smo se pridržavati kur’anskih propisa, izvršavati njegove naredbe, slijediti njegovu etiku, te praviti od svega navedenog metodu i šablon za življenje.

Kada su Aišu, Allah s njom bio zadovoljan, upitali kakvo je bilo ponašanje Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, ona je odgovorila: “Njegovo ponašanje je bio sâm Kur’an.” (Ahmed, 24601 i Muslim, 746).

To bi značilo: da je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u svojim djelima, u svim životnim prilikama, bio praktični primjer kur’anskih propisa i naputa, jer on je, Allah mu mir i spas darovao, u potpunosti ostvario dosljednost u slijeđenju i primjeni Kur’ana, pa je otuda za svakog od nas ponaosob predvodnik i lijepi uzor, o čemu Uzvišeni kaže: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.).

Naš stav prema sadržaju ranijih objava

Musliman vjeruje da su Tevrat, koji je objavljen Musau, Allah mu mir i spas darovao, i Indžil, koji je objavljen Isau, Allah mu mir i spas darovao, istina od Allaha Uzvišenog, te da sadrže propise, savjete, vijesti i nagovještaje u koje su utkani uputa i svjetlo za ljude za dobro njihovog života na dunjaluku i ahiretu.

 Musliman vjeruje da su Tevrat i Indžil objavljeni od Allaha Uzvišenog, ali su u velikoj mjeri izmijenjeni i krivotvoreni, tako da iz njih prihvata samo ono što je potvrđeno u Kur’anu i Sunnetu – praksi Poslanika.

Međutim, Allah Sveznajući obavijestio nas je u Kur’anu da su sljedbenici Knjige – ehlu-l-kitab; Jevreji i kršćani krivotvorili i izmijenili sadržaj svojih objava, dodavajući i oduzimajući od njih, čime su izgubile originalnost Allahove riječi.

Tevrat kojeg danas možemo pronaći nije isti onaj Tevrat kakav je spušten Musau, Allah mu mir i spas darovao, jer su ga Jevreji krivotvorili i mijenjali, poigravajući se na taj način sa objavljenim propisima. Allah Uzvišeni je kazao: Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima. (En-Nisa’, 41.).

Isti slučaj je i sa današnjim Indžilom, to nije onaj Indžil koji je objavljen Isau, Allah mu mir i spas darovao, jer su kršćani izmijenili njegov tekst i preinačili mnoge propise. Allah Uzvišeni je o kršćanima kazao: Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: “To je od Allaha!” - a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno govore laži. (Ali Imran, 78.).

Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: “Mi smo kršćani”- ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani zaboravili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili; a Allah će ih, sigurno, obavijestiti o onome što su radili. (El-Ma’ida, 14.).

Zbog toga, ono što se danas naziva svetom knjigom kod Jevreja i kršćana, predstavljeno kao Tevrat i Indžil, sadrži mnoštvo pogrešnih ideoloških stajališta, lažnih predaja i konstatacija, izmišljenih kazivanja, te ih ne uzimamo za istinu osim ako imaju potvrdu u Kur’anu ili autentičnom Sunnetu, a nedvojbeno odbacujemo ono što poriče Kur’an ili Sunnet, Po pitanju stvari koje nisu tretirane u ova dva izvora islama, zauzimamo neutralan stav; ne potvrđujemo ih, niti ih negiramo.

I pored toga, musliman poštuje i uvažava prethodne Svete knjige, ne kalja ih i ne potcjenjuje, jer možda sadrže i neznatne ostatke nepatvorenog Božijeg govora.

Plodovi vjerovanja u Allahove Knjige – kitabe

Izdvojit ćemo samo neke od mnogobrojnih plodova ili koristi vjerovanja u Allahove Knjige – objave:

  1. Spoznaja o Allahovoj pažnji prema Svojim robovima i Njegovoj milosti koju im ukazuje, jer je svakom narodu darovao poslanika i objavio poslanicu da ih izvede na Pravi put, kako bi ostvarili sreću na ovome i na budućem svijetu.

  2. Otkrivanje Allahove mudrosti u Njegovim vjerozakonima koje je propisivao svakom narodu po njihovim potrebama, mogućnostima i stanju, Uzvišeni je kazao: Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Ma’ida, 48.).

  3. Zahvaljivanje na Allahovim blagodatima i Knjigama koje je objavio, jer su one svjetlo i uputa na dunjaluku i ahiretu, što ih čini najvećim blagodatima Božijim na kojima smo obavezni da stalno zahvaljujemo.