Vjerovanje u poslanike

Potreba čovječanstva za Božanskom poslanicom

Čovječansvo je u potrebi za Božanskom poslanicom koja će mu postaviti norme i pravila ponašanja, te izvesti ljude na pravi put. Božanske poslanice su duša, život i svjetlo ovoga svijeta, pa ostaje li ikakva dobra na ovome svijetu ako mu se oduzme duša, život i svjetlo?!

Tako nalazimo da je Allah Uzvišeni Svoju objavu nazvao dušom (ruh), a znamo kada se nečemu oduzme duša, time prestaje i život. Allah Svemogući je kazao: Na takav način Mi i tebi objavljujemo ruh - ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put. (Eš-Šura, 52.).

Razum iako ima mogućnost općeg razaznavanja dobra i zla ipak nije u stanju da to apsolvira do najsitnijih detalja i pojedinačnih situacija, kao što ne može dokučiti i izvršiti obavezu pokoravanja – ibadeta Bogu Uzvišenom osim putem objave i Božanske poslanice.

Možemo zaključiti da se uspjeh i sreća na oba svijeta može ostvariti samo putem Božijih poslanika, ko što ne možemo spoznati apsolutno dobro i zlo osim uz njihovu naputu. Ko okrene leđa poslanicima i poslanicama zapast će u nered, brigu, nesreću u onolikoj mjeri koliko se udaljio od poslanika i zapostavio Božije objave.

Vjerovanje u poslanike je jedan od temelja imana – vjerovanja

Vjerovanje i priznavanje poslanika je jedan od šest temelja islamskog vjerovanja, Allah Uzvišeni je objavio: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” (El-Bekara, 285.).

Citirani ajet stavlja u obavezu da se vjeruje u sve poslanike, Allah im mir i spas darovao, bez izdvajanja ijednog od njih, vjerujući u neke, a poričući poslanstva drugih poslanika kao što je to slučaj kod Jevreja i kršćana.

U pojašnjavanju vjerovanja – imana, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove Knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i u određenu subinu, bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8).

Šta znači vjerovati u poslanike

To je čvrsto uvjerenje da je Allah Uzvišeni svakom narodu, od njih samih, slao poslanika koji će ih pozivati u ibadet – pokornost i robovanje samo Allahu Svemogućem, Koji nema sudruga, vjerujući da su svi poslanici iskreni u govoru, njihova iskrenost je osvjedočena, najpobožniji su, oni su povjerljivi, upućeni i na Pravi put upućuju, dostavili su sve što im je od Allaha Uzvišenog objavljeno, ništa nisu skrili, niti izmjenjivali, dodavali ili oduzimali objavljenom, o čemu je Uzvišeni kazao: A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane? (En-Nahl, 35.).

Šta sve obuhvata vjerovanje u poslanike?

1. Vjerovanje da su njima objavljene poslanice uistinu od Allaha Uzvišenog, te da se sve slažu u pozivanju na ibadet – robovanje i pokornost Allahu Uzvišenom bez pripisivanja sudruga Njemu Uzvišenom. On je objavio: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” (En-Nahl, 36.).

Ponekad su se šerijat – praktični vjerozakoni, van domena vjerovanja, dati vjerovjesnicima međusobno razlikovali u halalu i haramu, dopuštenim i zabranjenim stvarima shodno potrebama i stanju određenog naroda, o čemu Allah Uzvišeni kaže: Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Ma’ida, 48.).

2. Vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, potvrđujući poslanstvo svakog poslanika pojedinačno kojeg je Allah Uzvišeni spomenuo u objavi, kao što su: Muhammed, Ibrahim, Musa, Isa, Nuh, Allah im mir i spas darovao, dočim poslanstvo drugih vjerovjesnika nepoznatih po imenu potvrđujemo općenito. Onaj ko pronevjeruje i ne prihvati jednog poslanika, time je odbacio sve druge poslanike i našao se u statusu kufra – nevjerstva glede Allahovih poslanika.

3. Prihvatanje autentičnih predaja o događajima iz života poslanika, vjerujući u njihove mu’džize – nadnaravna djela ili čuda koja im je Allah Uzvišeni darivao radi potvrde poslanstva, navedenih u Kur’anu ili Sunnetu, kao što je razdvajanje mora pred Musaom, Allah mu mir i spas darovao.

4. Postupanje po šerijatu poslanika koji nam je poslat od Allaha Uzvišenog, a u našem slučaju to je posljednji i najčasniji poslanik Muhammed, Allah mu mir i spas darovao.

Osobine i odlike poslanika

1. Oni su obični ljudi, razlikujući se od drugih samo po tome što ih je Allah Uzvišeni izabrao za poslanicu i dostavljanje objave, Uzvišeni je rekao: I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali. (El-Enbija’, 7.).

Vjerovjesnici nemaju nikakve odlike gospodarstva i božanstvenosti, to su obični ljudi koji su dosegli vrhunac moralnosti i lijepog ponašanja, najplemenitijeg su roda, najrazboritiji i najumniji su među svojim sunarodnjacima, vrsni su i mudri retoričari, pa su time bili najpogodniji za preuzimanje i dostavljanje Allahove objave drugim ljudima.

Za dostavu objave čovječanstvu Allah Svemogući je izabrao ljude za poslanike kako bi na jednostavan način mogli biti uzor svojim sunarodnjacima, a samim tim olakšan je i način slijeđenja poslanika u prakticiranju vjere, što ne prelazi ljudske mogućnosti i sposobnosti.

2. Allah Svevišnji je odlikovao poslanike položajem poslanstva i primanjem objave između svih drugih ljudi, o tome je On rekao: Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog.” (El-Kehf, 110.).

Poslanstvo i vjerovjesništvo nisu stečeni duhovnom čistotom, razboritošću ili pronicljivošću, već je to Božanski izbor i odabir. Allah Uzvišeni je posebno izabrao poslanike ispred svih drugih ljudi, On je objavio: A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. (El-En’am, 124.).

3. Vjerovjesnici su nepogrješivi u dostavljanju objave od Allaha Svevišnjeg. U prenošenju Allahovih naloga nisu pravili greške a isto tako i u izvršavanju i provođenju onoga što im je spuštano od Allaha Svemilosnog.
4. Iskrenost ili istinoljubivost (sidk). Poslanici, Allah im mir i spas darovao, bili su iskreni u svojim riječima i na djelima, Svemogući je kazao: “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!” (Ja-sin, 52.).
5. Strpljivost (sabr) Oni su pozivali u Allahovu vjeru; donosili radosne vijesti i upozoravali na prijetnju i kaznu Božiju, strpljivo podnoseći raznovrsne uvrede, prijetnje i torture, ne posustajući na Allahovom putu s ciljem dominiranja Njegove riječi, o čemu je Uzvišeni objavio: Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici. (El-Ahkaf, 35.).

Nadnaravnosti i čuda – mu’džize Allahovih poslanika

Allah Svemogući je potpomogao Svoje poslanike i potvrdio njihovo poslanstvo i istinitost poziva raznim okolnostima i mnogobrojnim dokazima, a od toga su i mu’džize – nadnaravna djela i čuda koja prevazilaze ljudske mogućnosti da učine slično, a s ciljem potvrde poslanstva i istinitosti vjerovjesničke misije.

Šta znači pojam mu’džiza? To su djela koja izlaze van okvira uobičajenih zakonitosti u prirodi, koje Allah Uzvišeni pokazuje preko Svojih vjerovjesnika i poslanika, ostavljajući sve druge ljude nemoćnima da učine tome slično.

Primjeri nekih mu’džiza:

• Pretvaranje Musaovog štapa u zmiju.
• Isaovo obavještenje svome narodu o onome što su jeli i što su ostavljali u svojim zalihama.
• Rascjepljenje Mjeseca po nagovještaju Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, pred Mekkelijama.

Vjerovanje muslimana po pitanju Isaa, Allah mu mir i spas darovao:

1. Da je on jedan od velikih poslanika, uvršten u najodabraniji poslanički red Ulu-l-azmi (Poslanički prvaci i odabranici, Nosioci velikih misija), a to su: Muhammed, Ibrahim, Nuh, Musa i Isa, Allah im mir i spas darovao. Allah Svevišnji spomenuo ih je u ajetu: Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo čvrst zavjet uzeli. (El-Ahzab, 7.).
2. Da je Isa, Allah mu mir i spas darovao, čovjek kao i drugi ljudi, kojem je Allah Uzvišeni Svoje dobro ukazao i izabrao ga za poslanika Israelćanima (Benu Israil), darujući mu mu’džize – nadnaravna djela i čuda kao i drugim poslanicima, te on nema nikakvog božanskog udjela u sebi: uluhijjeta (božanstvenosti) ili rububijjeta (gospodarstva), kako i navodi Uzvišeni: On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili. (Ez-Zuhruf, 59.)Da Isa, Allah mu mir i spas darovao, nije tražio od svoga naroda da njega i njegovu majku private za dva božanstva pored Allaha Uzvišenog, već im je govorio ono što mu je od Allaha Svemogućeg naređeno: “Klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” (El-Maida, 117.). .

Musliman vjeruje da je Isa, Allah mu mir i spas darovao, jedan od velikih poslanika, ali nije bog, nije ubijen, niti je razapet.


3. Da je on Isa, sin Merjemin, a njegova majka Merjem dobra, istinoljubiva, pobožna i Gospodaru svome pokorna žena, koja je bila djevica, poštena i čedna. Zanijela je Isaom, Allah mu mir i spas darovao, voljom i moću Allahovom, bez muža. Allah je njegovo rođenje učinio trajnom mu’džizom – čudom, stvorivši ga bez oca kao što je Adema, Allah mu mir i spas darovao, stvorio i bez oca i bez majke, o čemu je Svemogući kazao: Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” - i on bi. (Ali Imran, 59.).
4. Da između Isaa i Muhammeda, Allah im mir i spas darovao, nema poslanika, pa je Isa, Allah mu mir i spas darovao, obznanio radosnu vijest i nagovijestio dolazak poslanika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, kako se u Kur’anu navodi: A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći” - i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Es-Saff, 6.).
5. Vjerujemo u mu’džize - nadnaravna djela i čuda koja je Allah Uzvišeni pokazao preko Isaa, Allah mu mir i spas darovao, kao što je iscjeljenje gubavih i slijepih, oživljavanje mrtvih, obavještavanje ljudi o onome što su jeli i što su u zalihi ostavljali, a sve navedeno je činio uz dozvolu Svemogućeg Koji je time potvrđivao istinitost Isaovog poslanstva i poziva.
6. Vjerovanje svakog čovjeka bit će krnjavo sve dok ne povjeruje da je Isa, Allah mu mir i spas darovao, Božiji rob i poslanik i da je čist od svih mahana, nedostataka i loših djela koja su mu pripisivali Jevreji – koje je Allah Uzvišeni negirao i od njih ga, Allah mu mir i spas darovao, očistio. Također se ograđujemo od uvjerenja kršćana u vezi Isaa, Allah mu mir i spas darovao, koji su pogriješili u poimanju njegove prirodnosti, Allah mu mir i spas darovao, uzimajući njega i majku njegovu za dva božanstva pored Allaha Uzvišenog, govoreći da je on sin Božiji ili da je jedan od trojice, - čist i uzvišen je Gospodar naš od onoga što oni govore.
7. Vjerujemo da Isa, Allah mu mir i spas darovao, nije ubijen, niti je razapet, već ga je Allah Silni uzdigao na nebo kada su Jevreji namjerili njegovo smaknuće. Pri tome je Allah Mudri spustio Isaovu sličnost na drugog čovjeka, pa su ovoga Jevreji ubili i razapeli pod uvjerenjem da je to bio Isa, Allah mu mir i spas darovao. O tome nas obavještava Kur’an: ... i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. (En-Nisa’, 157.-159.).

Allah Svemogući je uzdigao Isaa, Allah mu mir i spas darovao, na nebo u Svoju blizinu, ali će on ponovno biti spušten na Zemlju pred kraj dunjalučkog vremena, da sprovodi i sudi po Šerijatu – vjerozakoniku poslanika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, a zatim će umrijeti, biti pokopan u zemlju, te će iz nje biti proživljen kao i ostali ljudi, jer je Allah Uzvišeni rekao: Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti. (Ta-ha, 55.).

Vjerovanje u Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, kao vjerovjesnika i poslanika

• Vjerujemo da je Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, Allahov rob i Njegov poslanik, prvak drevnih i potonjih naroda, kruna i završnica vjerovjesništva iza koje nema vjerovjesnika, dostavio je Božiju poslanicu, ispunio povjerenu obavezu, ukazao na put dobra Ummetu svome i borio se radi Allaha duhom predanog i iskrenog borca.
• Vjerujemo u sve što nam je dostavio, pokoravamo se svemu što je naredio, izbjegavamo sve što je zabranio, te robujemo Allahu Uzvišenom i ibadet Mu činimo u skladu sa sunnetom – praksom plemenitog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, povodeći se samo za njim. Svemilosni je objavio: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.).
• Obavezni smo da ljubav prema Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, stavljamo ispred ljubavi i naklonosti prema roditeljima, djeci svojoj i svim drugim ljudima, kako nas podučava Vjerovjesnik milostivi, Allah mu mir i spas darovao: “Niko od vas neće upotpuniti svoje vjerovanje dok mu ja ne budem draži od roditelja njegovih, djece njegove i svih drugih ljudi.” (El-Buhari, 15 i Muslim, 44). Iskrena ljubav prema Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, ogleda se u slijeđenju i dosljednosti njegovom sunnetu – praksi, dočim se istinska sreća krije u pokornosti i ibadetu Allahu Svemogućem, kako je On i rekao: ... pa ako mu (poslaniku) budete poslušni, bit ćete na Pravom putu; - a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
• Obavezni smo prihvatiti poslanicu koju nam donosi Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, slijediti njegov sunnet te istinski poštovati i cijeniti njegovu uputu, Uzvišeni je kazao: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa’, 65.).
• Trebamo se čuvati da u bilo čemu ne postupimo suprotno odredbi Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, jer je suprotstavljanje poslaničkim naputama uzrok smutnje, zablude i bolne kazne, na što nas upozorava Svemogući: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.).

Odlike i specifičnosti Muhammedove objavljene poslanice

Božanska poslanica objavljena Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, odlikuje se i izdvaja od ostalih nebeskih poslanica po sljedećem:

• Muhammedova objavljena poslanica je posljednja Božija objava koja je zapečatila ranije objavljene poslanice, Uzvišeni je rekao: Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40.)
• Ona je dokinula i derogirala prethodne objave i poslanice, pa nakon pojave vjerovjesnika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, Allah Uzvišeni ne priznaje nikakvu drugu vjeru osim da se prihvati i slijedi Muhammed, Allah mu mir i spas darovao. Bez priznavanja njega kao poslanika nije moguće zaslužiti nagradu Dženneta, što ukazuje da je Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, najčasniji poslanik, njegov Ummet najbolji ummet, a njegov Šerijat najpotpuniji i najsavršeniji vjerozakonik, Svevišnji je objavio: A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati. (Ali Imran, 85.). U tom kontekstu, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život, ko god čuje za mene od ljudi, bio to Jevrej ili kršćanin, a zatim umre ne vjerujući u ono sa čime sam poslat, bit će stanovnik Vatre.” (Muslim, 153 i Ahmed, 8609).
• Muhammedova Božanska poslanica je općeg karaktera, namijenjena ljudima i džinima, Uzvišeni kaže prenoseći govor džina: “O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku.” (El-Ahkaf, 31.), a na drugom mjestu je rekao: Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ. (Sebe’, 28.). O istome je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kazao: “Odlikovan sam sa šest stvari koje nisu date drugim poslanicima: Darovan sam sadržajnim govorom, potpomognut sam sa strahom protiv neprijatelja, dopušten mi je ratni plijen, cijela Zemlja mi je učinjena mjestom za molitvu i sredstvom za čišćenje, poslat sam svim stvorenjima i samnom je zapečaćeno vjerovjesništvo.” (El-Buhari, 2815 i Muslim, 523). .

El-Mesdžidu-l-Aksa (Daleki hram) ima posebno mjesto kod muslimana. To je druga po redu džamija izgrađena na Zemlji poslije Mesdžidu-l-Harama (Svetog hrama), u njemu je poslanik Muhammed obavio namaz sa drugim poslanicima, Allah im mir i spas darovao. .