Vjerovanje u Sudnji dan

Šta znači vjerovati u Sudnji dan:

To je čvrsto uvjerenje da će Allah Svemogući proživjeti i izvesti ljude iz njihovih grobova, a zatim će im suditi za njihova djela, nagrađivati i kažnjavati, sve dok stanovnici Dženneta i Džehennema ne zauzmu svoja vječna staništa.

Vjerovanje u Sudnji dan je jedan od šest temelja imana, tako da vjerovanje bez njega nije validno i valjano. Uzvišeni je objavio: ... čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u Sudnji dan. (El-Bekara, 177.).

Zašto Kur’an ističe vjerovanje u Sudnji dan?

Kur’an Časni u više navrata ističe vjerovanje u Sudnji dan, potvrđujući njegov dolazak i zbivanje na razne načine, kroz mnogobrojne jezičke konstrukcije i različite izražajne stilove, povezujući vjerovanje u Sudnji dan sa vjerovanjem u Allaha Uzvišenog u više ajeta.

To se može razumjeti kroz činjenicu da je vjerovanje u Sudnji dan nužna posljedica vjerovanja u Allaha Svemilosnog i rezultat Allahove apsolutne pravednosti, što ćemo detaljnije pojasniti u nastavku:

Doista Allah Svevišnji ne dopušta nepravdu i ne ostavlja nepravednika bez kazne, niti obespravljenog bez uzimanja svoga prava. On ne ostavlja dobročinitelja bez nagrade, već svakome daje pravo koje mu pripada. Svjedoci smo da u životu ima nepravednika koji prožive cijeli život nanoseći nepravdu drugima, a zatim i umru kao takvi, bez ikakve kazne. S druge strane, također, ima obespravljenih kojima se nepravda nanosi konstantno, pa i umru a ne uzmu svoje pravo i ne dočekaju pravdu. Šta bi to trebalo da znači naročito uz činjenicu da Allah Uzvišeni ne prihvata nepravdu? To bi značilo da je neminovno i nužno postojanje drugog života, pored ovog života kojeg uživamo, odnosno drugi susret ljudi pri kojem će dobri biti nagrađeni, a loši kažnjeni, gdje će svaki pojedinac dobiti pravo koje mu pripada.

 Islam podstiče na izbjegavanje i zaštitu od džehennemske vatre različitim vrstama dobročinstva, pa makar i da udijelimo polovinu hurme.

Šta sve obuhvata vjerovanje u Sudnji dan?

Vjerovanje muslimana u Sudnji dan obuhvata više stvari, od čega navodimo:

1. Oživljenje mrtvih u njihovim grobovima, povratak duša u tijela, pri čemu će ljudi pohrliti ka Gospodaru svjetova, okupiti se i sabrati na jednom jestu, i goli i bosi kao što su stvoreni prvi put.

Vjerovanje u proživljenje pripada skupini uvjerenja koja su potvrđena Kur’anom i Sunnetom, zdravim razumom i nepatvorenom ljudskom prirodom, tako da bez imalo sumnje vjerujemo da će Allah Svemogući oživjeti mrtve iz njihovih grobova, povratiti duše u tijela i da će ljudi nakon oživljenja ustati i izaći pred Gospodara svjetova.

Uzvišeni je rekao: Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti. (El-Mu’minun, 15.-16.).

Sve nebeske objave slažu se po pitanju vjerovanja u Sudnji dan što se naravno uklapa u opću mudrost postojanja ljudi; da im je Allah Svemilosni odredio dan u kojem će ih nagrađivati spram izvršenih naredbi i obaveza koje im je prenosio putem poslanika, Allah im mir i spas darovao. Uzvišeni je objavio: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? (El-Mu’minun, 115.).

Kur’anski dokazi o istinitosti Sudnjeg dana

• Allah Uzvišeni je, bez imalo sumnje u to, s lahkoćom stvorio ljude prvi put, pa ako je to mogao jednom, zašto bi bilo nemoguće da ponovi njihovo stvaranje, o tome je On rekao: On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti. (Er-Rum, 27.). U drugom ajetu, naređujući da se uzvrati onima koji poriču ponovno stvaranje kostiju nakon što istruhnu i prah postanu, Uzvišeni je kazao: Reci: “Oživit će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio!” (Ja-sin, 79.).

Vidimo zemlju kad na njoj sve uvehne i mrtvilo njome ovlada, bez ikakva zelenila, pa tek što se kiša na nju spusti, ona ponovo oživi, ozeleni i sva uzbuja. Onaj koji je moćan oživjeti prirodu, zasigurno je moćan oživjeti i ljude. Svemogući je objavio: Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje. (Kaf, 9.-11.).

• Svaki razuman pojedinac priznaje logiku da onaj ko može učiniti nešto veliko, zasigurno je spremniji i moćniji da napravi nešto manje od toga. Allah Svemogući je iz ničega stvorio nebesa, Zemlju, veličanstveni i zapanjujući svemir sa beskrajem, što nas upućuje da je na još jednostavniji i lakši način spreman i moćan stvoriti i povratiti istruhlu kost koja se u prah pretvorila. Svemogući je objavio: Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući. (Ja-sin, 81.).

2. Vjerovanje u mjerenje djela (mizan) i ispitivanje (hisab): Allah Uzvišeni će ispitivati stvorenja o njihovim djelima koja su činili za vrijeme dunjalučkog života. Ko bude vjerovao u Allaha Jedinoga, pokoravajući se Njemu i Poslaniku Njegovom, račun će lahko položiti, dok oni koji su poricali i grijesima se odavali, oni će račun s mukom polagati.

Na Sudnjem danu će se mjeriti djela, dobra djela će biti na jednom tasu vage, a loša djela, na suprotnom tasu. Čija dobra djela pretegnu loša, ući će u Džennet, a u suprotnom, ako loša prevagnu, ući će u Vatru džehennemsku, - Allah Uzvišeni neće nikome nepravdu učiniti.

Uzvišeni je u Kur’anu kazao: Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati. (El-Enbija’, 47.).

3. Džennet i Džehennem: Džennet je vječna kuća uživanja i blagodati koju je Allah Uzvišeni pripremio za odane robove vjernike, koji su bili pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao. U Džennetu su pripremljene neizmjerne i neprekidne blagodati i užici za kojima čeznu duše i naslađuju se oči, od svake vrste lijepoga i voljenoga.

Allah Uzvišeni, bodreći vjernike na pokornost i težnju ka Džennetu čija su prostranstva poput širine nebesa i Zemlje, kaže: I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje. (Ali Imran, 133.).

Džehennem je stanište vječne patnje i kažnjavanja koje je Allah Uzvišeni pripremio za nevjernike koji su poricali Boga, pokazujući neposluh prema Njemu i Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao. U Džehennemu su pripremljene razne kazne, bolne patnje i zamke koje ne možemo ni zamisliti.

Svemogući je, upozoravajući sve ljude na Džehennem, obznanio šta je sve pripremio za nevjernike: Čuvajte se Vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. (El-Bekara, 24.).

Gospodaru naš, podari nam Džennet i uputi nas na djela i riječi koja ka njemu vode! I sačuvaj nas od džehennemske vatre; i riječi i djela koja ka njoj približavaju!

4. Kaburski azab (patnja) ili uživanje: Vjerujemo da je smrt istina, Uzvišeni je kazao: Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.” (Es-Sedžda, 11.).

Smrt je pojava koju svi svjedočimo, za sumnju nema mjesta, i vjerujemo da je svaka osoba koja je umrla, ubijena ili izgubila život na neki drugi način, okončala svoj život po odredbi Božijoj, bez da joj je time skraćen ili umanjen životni vijek. Allah Svemogući je kazao: ... i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati. (El-‘Araf, 34.).

• Onome ko umre nastupio je njegov čas određeni i time odlazi u vječni svijet.
• U mnogim predanjima od Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, potvrđuje se kaburska kazna i patnja grješnicima i nevjernicima, a vjernicima i dobročiniteljima pak uživanje i darivanje. Mi u to čvrsto vjerujemo bez raspravljanja o načinu i kakvoći toga, s obzirom da razum ne može dokučiti bit metafizičkih pojava, jer to je vanpojavni svijet poput Dženneta i Džehennema, a razum prosuđuje i zaključuje samo na osnovu uspoređivanja i primjene zakonitosti iz fizičkog, materijalnog okruženja.
• Kaburska stanja su iz svijeta gajba – skrivenog i za ljudska čula i osjetila nedokučivog svijeta. Kada bi to mogli osjetiti čulima izgubila bi se važnost vjerovanja u gajb, nestalo bi mudrosti teklifa – šerijatske obaveznosti i ljudi se ne bi htjeli ukopavati, o čemu je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Bojim se da se nećete ukopavati, inače bih zamolio Allaha da vam omogući da čujete dio kaburske patnje koju ja čujem.” (Muslim, 2868 i En-Nesai’, 2058). S obzirom da razlog zbog kojeg ne čujemo kabursku patnju nema veze sa životinjama, one ga čuju i poznat im je.